Ime Osame bin Ladena godinama prije kobnog 11. rujna 2001. povezivalo se s terorizmom, uključujući i postavljanje bombe u zgradi WTC-a 1993. godine. Osim toga, povezali su ga i s napadom na američku ambasadu u Nirobiju u Keniji i Dar es Salamu u Tanzaniji.  Povezuje ga se i s napadom na američke vojnike u Somaliji 1993. FBI je Osamu bin Ladena 1999. godine uvrstio među deset najtraženijih osumnjičenika, prenosi 24sata.hr

Osama bin Laden je tijekom širenja svoje ideologije vrhunac dosegnuo 11. rujna 2001. godine prilikom čega su teroristi oteli četiri komercijalna aviona. S dva aviona su se zaletjeli u zgrade Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku, treći avion je pao na Pentagon u Washingtonu, a četvrti je zrakoplov završio u Pennsylvaniji.

Američke snage smaknule su Osamu bin Ladena u predgrađu Islamabada 1. svibnja ove godine. Predsjednik SAD-a, Barack Obama, narodu se 1. svibnja obratio rekavši kako su američke snage ubile šefa Al Qa'ide. Obama je kazao kako su američke snage pazile da u akciji ne bude ubijen nijedan nedužni civil te da američkih žrtava također nije bilo. Uz Osamu ubili su još troje muškaraca. Njegovo tijelo su sahranili u moru. Nakon ubojstva najtraženijeg teroriste na svijetu, tisuće Amerikanaca je na ulicama slavilo "pobjedu nad zlom". 

Sadam Husein

Irački diktator nekoliko godina se borio za dolazak na vlast prije nego je 1979. godine dotadašnji predsjednik Bakr podnio ostavku. Njegov nasljednik, Sadam Husein, brzo je učvršćivao svoju vlast. Tijekom svoje vladavine vodio je nekoliko ratova, ponajviše zbog pokrajina bogatih naftom. Jedno vrijeme je imao čak i podršku SAD-a. U ratu protiv Irana je i prvi put upotrijebio kemijsko oružje. 

Vojni poraz Husein je doživio nakon napada na Kuvajt 1990. godine, na što su mu vojnom intervencijom odgovorili i Ujedinjeni narodi. Velika Britanija i SAD su 2003. godine pokrenuli vojnu akciju u Iraku s ciljem da Huseina maknu s vlasti. Svrgnuli su ga nakon tri tjedna ratovanja. Husein je uhićen 13. prosinca 2003. godine, a već 2004. godine mu je počelo prvo sudsko saslušanje. Sadama Huseina su na smrtnu kaznu osudili 26. prosinca 2006. godine. Smrtnu kaznu vješanjem izvršili su 30. prosinca 2006. godine u 6 sati po lokalnom vremenu.

Adolf Hitler

Vođa nacista u Njemačkoj, Adolf Hitler, nakon svoje vladavine od nekoliko godina te neslavnih poteza koji su obilježili svjetsku povijest, život je okončao u svom bunkeru u Berlinu. 

Nakon objave da je s vojnog gledišta Njemačka izgubila II. svjetski rat, Hitler nije dozvolio nikakve mirovne pregovore sa savezničkim snagama. Njemačke snage su se i dalje borile, a iako se nadao kako će rat završiti po "njegovom", mnogi njegovi pristaše su predlagali da se diktator sakrije. 

Pretpostavlja se kako je Adolf Hitler počinio samoubojstvo 30. travnja 1945. godine u svom bunkeru. Pucanj je navodno čuo samo njegov najbliži suradnik. Njegovo tijelo i tijelo njegove družice Eve Braun kasnije su pronašli spaljeno u vrtu njemačkog parlamenta. Kasnije se saznalo da je navodno sovjetska vojska pokupila ostatke Hitlerove lubanje.

Iako su to činjenice koje su prihvatili mnogi povjesničari i stručnjaci, nedavno se pojavila i nova teorija o životu Adolfa Hitlera, prema kojoj je on nakon II. svjetskog rata živio u Argentini, gdje je u preminuo. No, to je zasad teška spekulacija.

Benito Mussolini

Talijanski diktator i fašistički vođa vladao je 15 godina. U II. svjetskom ratu u kojeg se uključio 1940. godine napao je Grčku i Jugoslaviju. Kako su se već 1943. godine mnogi svjetski čelnici okrenuli protiv njega, uspjeli su ga svrgnuti s vlasti iste godine. Uhićen je i prebačen u hotel na planini Gran Sasso d'Italia, a od tamo su ga oslobodili njemački padobranci.

Nijemci su ga prebacili u sjevernu Italiju, gdje ga je Hitler postavio za šefa marionetske države. Tijekom kratke vladavine je dao ubiti neke od fašističkih vođa, a vratio se i svojoj ranijoj ideologiji. Sredinom 1945. godine je Mussolini pokušao pobjeći skupa sa svojom ljubavnicom, Clarom Petacci u Švicarsku. U bijegu su ga uhvatili talijanski partizani, a ustrijelili su ga "po kratkom postupku". Njegovo tijelo su 29. travnja te godine objesili naglavačke u Milanu, zajedno s tijelima drugih fašističkih vođa.

Nicolae Ceausescu

Nicolae Ceausescu, rumunjski predsjednik i komunistički lider, zemlju je vodio od 1965. godine sve do smaknuća 1989. Ceausescu je kontrolirao sve aspekte života u Rumunjskoj dugi niz godina. Tijekom njegove vladavine sve je više jačao totalitarizam, a zbog samostalnosti od SSSR-a, privlačio je i pozornost zapadnih sila. Zapadne zemlje su ga financirale, nadajući se kako će time izazvati raskol u Varšavskom paktu. Ipak, zaduženja su sve više iscrpljivala zemlju te je Ceausescu uveo zakon o zabrani zaduživanja.

Otpor njegovoj vladavini počeo je nekoliko godina prije njegova svrgavanja s vlasti, a 1987. godine u Brasovu bio je neuspješan pokušaj štrajka. Čak ni nakon pada Berlinskog zida i smjene bugarskog vođe Živkova, Ceausescu nije primijetio da se bliži kraj njegovoj vladavini. "Posljednji komunistički vođa" 1989. godine na državnoj televiziji je promovirao je visok životni standard, dok su ljudi u njegovoj zemlji molili za kruh. Njegov režim je srušen nakon nekoliko krvavih prosvjeda u Temišvaru i Bukureštu krajem 1989. 

Zajedno sa svojom suprugom Elenom, Ceausescu je 25. prosinca 1989. godine bježao prema Bukureštu, a vojska ih je uhvatila u Trgovištu, gdje su ih i ustrijelili nakon što su ih osudili na smrt u roku od sat i pol vremena. Molili su da ih zajedno ubiju. Ruke su im zavezali konopom toliko jako da se Elena žalila kako joj pucaju zglobovi. Njihov grob službeno ne postoji, iako je obitelj molila da se njihovi posmrtni ostaci prevezu u neki mauzolej ili crkvu.

Moamer Gadafi

Libijski diktator Moamer Gadafi zemlju je vodio duge 42 godine. Otpor njegovoj vladavini izbio je u veljači ove godine. Tijekom nekoliko mjeseci pobunjenici su uspjeli zauzeti glavni libijski grad Tripoli te ostale veće gradove. Iako je Gadafi cijelo vrijeme tvrdio kako se ne boji otpora te kako neće bježati, skrivao se u rodnom Sirtu sve do 20. listopada, kada je ubijen. Ubrzo nakon informacija da je Gadafi ubijen pojavile su se i njegove fotografije i snimke koje su objavile svjetske agencije. Nacionalno prijelazno vijeće u Libiji koje su građani oformili kao vodeće tijelo zemlje nakon Gadafijeve smrti izvijestilo je da nisu dobili naredbe o smaknuću pukovnika.

Još uvijek se ne zna točno kako je došlo do njegova smaknuća. Jedno izvješće govori da je francuski bombarder pogodio konvoj u kojem je Gadafi bježao iz grada. Diktator je preživio i sakrio se u odvodni jarak, no pobunjenici su ga pronašli. Već je bio ranjen u nogu i leđa. Ukrcali su ga u kamion kojim su ga htjeli prebaciti u bolnicu, no našli su se usred pucnjave. Nakon što su njegovo mrtvo tijelo vozili po gradu da ga svi vide, prevezli su ga u Misratu.