Masovni obavještajni nadzor nad građanima nije samo stvarnost, već i lukrativna industrija u 25 država, otkriva WikiLeaks objavljujući detalje o tvrtkama koje zarađuju milijarde prodajom sofisticiranih špijunskih alata državnim vlastima, uključujući diktature

Zvuči kao scenarij iz Hollywooda, no sustavi masovnog prisluškivanja, ponajprije političkih neistomišljenika, ali i tzv. običnih građana, postaju stvarnost. WikiLeaks je u četvrtak počeo objavljivati stotine dokumenata prikupljenih iz čak 160 tvrtki 'izvođača radova' u okviru obavještajne industrije zapadnih zemalja, koji rade na sustavima masovnog špijuniranja.

Smještene u najrazvijenijim zemljama Zapada, međunarodne obavještajne kompanije prodaju svoju tehnologiju svim državama svijeta. Ova industrija u praksi uopće nije podložna zakonskim odrednicama. Obavještajne agencije, vojne snage i policijske vlasti u mogućnosti su tiho, u masovnim razmjerima i pod krinkom tajnosti prisluškivati razgovore i nadgledati računalne procese pojedinačnih korisnika bez pomoći i znanja davatelja telekomunikacijskih usluga. Korisnikova lokacija može se otkriti putem mobitela, naravno, ako 'meta' nosi uređaj sa sobom.

WikiLeaksov projekt razotkriva i kako zapadne tvrtke prodaju opremu obavještajnim agencijama. U tradicionalnim špijunskim pričama, agencije poput MI5 prisluškuju telefone jedne ili dviju osoba 'od interesa'. U posljednjih deset godina, sustavi masovnog prisluškivanja postali su pravilo - obavještajne kompanije poput VASTecha tajno prodaju opremu koja snima i arhivira telefonske razgovore cijelih nacija. Druge lociraju sve mobitele u pojedinim gradovima, preciznošću od 50 metara. Na obavještajnom tržištu su i sustavi koji prate sve korisnike Facebooka i pametnih telefona.

Prodaja obavještajnih sustava diktatorima

Suradnja s medijima

WikiLeaks je u četvrtak 'pustio' 287 dokumenata, najavljujući da će u okviru projekta Spy Files nastaviti objavljivati tajne informacije. U suradnji s organizacijama Bugged Planet i Privacy International, kao i medijskim kućama iz šest zemalja - njemački ARD, britanski Bureau of Investigative Journalism, indijski Hindu, talijanski L'Espresso, francuski OWNI i američki Washington Post - Wikileaks razotkriva tajnu industriju koja doživljava procvat od 11. rujna 2001. i trži milijarde dolara godišnje.

Nakon pada diktatura u Egiptu i Libiji, otkrivene su tzv. sobe za prisluškivanje gdje se se uređajima korporacija Gamma iz Britanije, Amesys iz Francuske, VASTech iz Južne Afrike i ZTE Corp iz Kine nadzirali računalni promet i telefonski razgovori.

Obavještajne tvrtke poput američke SS8, talijanske Hacking Team i francuske Vupen proizvode 'trojance' koji napadaju osobna računala i pametne telefone te uz registriranje i arhiviranje svake pojedine operacije snimaju čak i ono što se događa u prostorijama korisnika. Druge kompanije, poput češke Phoenexije, surađuju s vojskom u proizvodnji uređaja za analizu govora. Oni identificiraju korisnike po spolu, dobi i razinama stresa te ih prate temeljem 'govornih uzoraka'. Američki Blue Coat i njemački Ipoque prodaju uređaje vladama u Kini i Iranu, koje ih koriste kako bi spriječile disidente da se organiziraju preko društvenih mreža.

Trovicor, tvrtka-kći Nokia Siemens Networksa, opskrbila je vladu u Bahreinu uređajima kojima su nadzirali aktivista za ljudska prava Abdula Ghanija Al Khanjara. Njemu su predočeni detalji iz osobnih razgovora koje je vodio preko mobitela, prije nego što je prošle zime ispitan i pretučen.

Smrtonosni obavještajni podaci

U siječnju 2011., američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) započela je gradnju postrojenja vrijednog milijardu i pol dolara u pustinji Utaha, gdje će se obrađivati i arhivirati terabiti obavještajnih podataka. Telekomunikacijske kuće u svim zemljama spremno pružaju državnim vlastima informacije o klijentima. Za vrijeme kolovoskih nereda u Velikoj Britaniji, objelodanjeno je da je proizvođač Blackberryja, Research in Motion (RIM), nudio pomoć vladi u identifikaciji klijenata. RIM je bio u sličnim pregovorima i s Indijom, Libanonom, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Pojedine komercijalne tvrtke prodaju specijalna programska rješenja za analizu podataka pretvarajući ih u moćne alate koji mogu služiti vojnim i obavještajnim agencijama. Primjerice, u vojnim bazama širom SAD-a, piloti ratnog zrakoplovstva videolinkovima i joysticima navode bespilotne letjelice Predator koje nad Bliskim istokom i središnjom Azijom skupljaju obavještajne podatke. Na temelju tih podataka, CIA-ini djelatnici ispaljuju projektile Hellfire na probrane mete.

CIA je kupila programska rješenja koja joj omogućuju da trenutno pronađe vezu između govornog uzorka i telefonskog signala, precizno određujući identitet i lokaciju pojedinaca. Takva rješenja, pod nazivom Geospatial Toolkit, prodaje tvrtka Intelligence Integration Systems, Inc. (IISI) sa sjedištem u Massachusettsu. Druga tvrtka iz Massachusettsa, Netezza, kupila je kopiju softvera i navodno prodala 'hakiranu' verziju CIA-i za bespilotne letjelice.

IISI je tužio Netezzu, a osnivač tvrtke i autor softvera Rich Zimmerman u ime tužitelja izjavio je na sudu da je zapanjen time što 'CIA želi ubijati ljude programskim rješenjem koje ne funkcionira'.