Cijena polaganja vozačkog ispita u Hrvatskoj još uvijek jedna od najjeftinijih u Europi (u Njemačkoj primjerice polaganje košta 3 tisuće eura)

Osnovna cijena polaganja vozačkog ispita (govorimo o polaganju ispita za upravljanje osobnim vozilom, odnosno B kategoriji) u Hrvatskoj danas u prosjeku iznosi 5600 kuna.

Kada se tom iznosu međutim pridodaju i svi ostali dodatni troškovi, predavanja iz prve pomoći, liječnički pregled i plaćanja svih ispita HAK-u, krajnja cijena koju je potrebno platiti penje se na otprilike 7300 kuna. Preračunato u zajedničku valutu država kojima se uskoro (možda) pridružujemo, postati vlasnikom 'roze' knjižice polaznika stoji točno 1000 eura.

Naravno, ova cijena vrijedi za one koji vozački polože iz prvog pokušaja. Za svaki pad potrebno je uplatiti određen broj dodatnih sati vožnje, što pribrojeno uz trošak ponovnog izlaska pred ispitivača cijenu tečaja povećava za oko 1700 kuna.

Gornja granica za cijenu vozačkog ispita nije određena, i ona jest prepuštena autoškolama da 'slobodnom' tržišnom utrkom same određuju visinu cijena, pa su tako i one vrlo šarolike. Od najnižih, koje se kreću od sedam, pa do najviših, koje ponegdje iznose i do deset tisuća kuna. Dakle, što se tiče 'enormnog' rasta cijena polaganja vozačkog, kako stoji u pitanju čitatelja, on je isključivo stvar autoškola. 

Posljednje poskupljenje, nakon onog iz 2004. godine, Vlada je odobrila ili, bolje reći, propisala, 2009. godine, a odnosilo se na poskupljenje samog tečaja u autoškolama za koji je propisano poskupljenje od 40 posto, a ispita koje provodi HAK i 60 posto. Tada je s minimalne cijene za odslušanih 30 sati iz prometnih propisa i 35 sati same vožnje, koja je iznosila 4000 kuna, ta cijena porasla na 5600 kuna.

Formiranje minimalne, donje granice cijena polaganja vozačkih ispita, a o čemu odlučuje Vlada, kako doznajemo iz HAK-a, ovisi o nizu čimbenika (cijeni goriva, minimalnoj kvaliteti vozila na kojima se polaže, plaćama predavača i instruktora i sl.) kojima se propisuje, i na taj način osigurava svim sadašnjim i budućim aktivnim sudionicima u cestovnom prometu, minimum kvalitete usluge osposobljavanja polaznika, koju u Hrvatskoj nudi preko 300 autoškola. Ispod te cijene, naglašavaju u HAK-u, nije moguće ići, a da se ne dovede u pitanje rečena kvaliteta pružanja usluge obuke novih vozača i time i direktno našteti sigurnosti u prometu, što je i razlog da se formiranje donje granice cijena ne prepušta 'slobodnom' tržištu jer se radi o osobnoj sigurnosti građana.

Profesor i stručnjak za promet Željko Marušić potvrdio nam je tu potrebu određivanja minimalne zaštitne cijene ali rekao i kako je cijena polaganja vozačkog ispita u Hrvatskoj još uvijek jedna od najjeftinijih u Europi (u Njemačkoj primjerice polaganje košta 3 tisuće eura) ali za razliku od nas, kod njih su predavanja o prvoj pomoći i liječnički pregledi tri do četiri puta jeftiniji nego kod nas – dakle gotovo sav novac ide na zapošljavanje najstručnijeg mogućeg kadra za obuku novih vozača.

Tome je tako zato što u zakonima svih država, tako i u Hrvatskoj, stoji to kako su autoškole djelatnost od općeg društvenog interesa a zbog prometnog 'džumbusa' koji vlada na Hrvatskim cestama, kod nas je još i teže naučiti kvalitetno voziti nego u već spomenutoj, Njemačkoj. Naglasio je također i problem koji kod nas postoji, a to je praksa da je bez obzira na broj pokušaja (padova i ponovnih polaganja) ipak prolaznost stopostotna.

'Između 5 i 10 posto ljudi jednostavno je nesposobno za vožnju iz nekoliko razloga – primjerice medicinskih ili nepostojanja urođene motorike i slično, i u svijetu takvi ljudi ne mogu dobiti vozačku dozvolu, dok će je u Hrvatskoj upornim izlaskom na ispit ipak položiti i postati tako opasnost za sve sudionike u prometu, i o tome također treba ozbiljno povesti računa', zaključio je Marušić.

One u svojim ponudama danas nude različita vozila na kojima se možete učiti vožnji, od malih Opela, Fordova ili Citroena, pa sve do najnovijih Mercedesa i BMW-a, o čemu ovisi i to koliko duboko treba zagrabiti u džep da bi se položio ispit i dobila vozačka dozvola, koja je već odavno prijeka potreba kako u urbanom, tako i u životu na selu, dok je, primjerice kod traženja zaposlenja, uvjet bez kojeg se ne trebate niti prijavljivati za praktično više od pola ponuđenih radnih mjesta, kako na burzi tako i izvan nje.