Izaslanstvo Hrvatske čiste stranke prava predvođeno predsjednikom Josipom Miljkom, je 28. veljače u 11,00 sati odalo dužnu počast Ocu Domovine, položivši vijenac i zapalivši svijeću.

Na obilježavanju su još sudjelovali Mate Bekavac predsjednik Središnjg odbora, Ivan Markanović povjerenik grada Zagreba s mnogobrojnim članstvom, Frano Čirko predsjednik Mladeži, članovi Akademije Milan pl. Šufflay, delegacija HČSP-a iz Rijeke predvođena predsjednikom Denisom Malnarom te članovi mnogih drugih podružnica.

HČSP je ove godine sudjelovao u zajedničkom obilježavanju s Hrvatskim domobranom , Udrugom BiH Hrvata i Autohtonom hrvatskom strankom prava. Održano je nekoliko prigodnih govora u kojima je naglašena aktualnost misli dr. Ante Starčevića, ali i nesnalaženje s njom samom u praksi i neizbježno je spominjana razjedinjenost pravaša na više stranaka. To je došlo do izražaja i ove godine, kada su pravaši odavali počast Ocu Domovine, pa je jedna stranka to uradila u 10,00 sati, druge dvije u 11,00 sati, a treća u 12,00 sati. Slaba su nam pouka prošli izbori, ako nas ni Otac Domovine za obljetnica smrti ne može zajedno okupiti, pa makar na izbore i ne išli zajedno. Pitamo se čemu toliki antagonizam i umišljenost i do kada će to trajati.

Uzaludno se kleti u ideale i misli Oca Domovine, ako se ne nađe snage za provedbu tih misli u djelo. Mi se ne moramo upinjati i dokazivati ono što je Starčević već davno dokazao, da je samostalna hrvatska država jedini okvir koji može ispuniti očekivanja i potrebe hrvatskoga čovjeka, niti trošiti snagu na to. Mi moramo shvatiti samo jednu stvar, a to je čisto praktično i organizacijsko pitanje, bez velike ideologije.

Trebamo stupiti u trajnu pravašku koaliciju, bez obzira na osobne slabosti i animozitete. Jer ako tako usko gledamo na svetu pravašku ideju, onda ju nismo dostojni zastupati. Starčevićeva misao je univerzalna i ona je svetinje cjelokupnoga hrvatskoga naroda, pa na nju nitko nema ekskluzivitet. Umro je kao predsjednik Čiste stranke prava, i ako bi itko to nasljedno pravo trebao imati onda je to Hrvatska čista stranka prava, ali mi ćemo se prvi odreći toga prava, ako naša politika djelima to ne pokaže.

Sadašnje pravaštvo i njegova primjena se mora razgraničiti s ondašnjim Starčevićevim po dvije glavne odrednice. Prva odrednica je što pravaštvo sada djeluje s pozicije kada Hrvati imaju svoju državu i više nije primarni cilj uspostava države, nego njezino očuvanje i izgradnja. Ta država je daleko manja od one koju je zagovarao Starčević, ali je kakva takva još tu. Druga odrednica koja proizlazi iz prve, jest praktična primjena pravaštva u stvarnom životu, koji je sada daleko od briljantno osmišljenih pravaških načela u teoriji. Tu se rade velike pogrješke. Svi oni koji misle da je moguće trenutno urediti društvo po tim svetim načelima nisu za politiku, i to je gradnja kuće od krova.

Upravo to inzistiranje na trenutnoj savršenosti svega, je velika kočnica samoj ideji pravaštva. Stoga treba u svoje ruke uzeti poluge moći, a to je vlast, pa onda se te pozicije započeti uređaj društva po pravaškim načelima. Te poluge nikada nećemo uzeti ako ne budemo zajedno. Stoga je jedna od najlicemjernijih izjava, nazovi-domoljuba koji prosipaju fraze da im je Hrvatska iznad svega, a nisu se spremni postrojiti i doprinijeti nešto za tu Hrvatsku. Još jedna opasnost koja stalno visi u zraku pravaške politike, jest veličina samoga Oca Domovine i njegova djela.

Opasnost je u mišljenju da se u neke njegove poglede ne smije dirati, a koje se tiču praktične politike i sumnja u vlastite snage i mogućnosti provođenja tih njegovih misli u život. Ne zamarajmo se time. Mi možemo biti samo sluge nenadrkriljivoga Oca Domovine, i to nam mora biti iznimna čast, ako smo to u stanju biti. Samo u praktičnoj politici se mogu oživotvoriti misli Oca Domovine, jer i najbriljantnije misli, ako se ne provedu u život, ostaju samo mrtvo slovo na papiru.

HČSP/eZd