Hrvatsko društvo skladatelja (HDS-ZAMP) odbacilo je sve optužbe koje je na njihov račun na današnjoj konferenciji za medije iznjeli kabelski distributeri.

Reakciju iz ZAMP-a prenosimo u cjelosti:

'Današnja press konferencija kabelskih operatera nije sazvana radi društvenog ili općeg interesa, kako je to predstavljeno, već isključivo s ciljem izbjegavanja podmirivanja dospjelih i pravomoćnim sudskim presudama potvrđenih obveza koje su kao privatni poduzetnici koji uzimaju i koriste tuđe vlasništvo dužni podmiriti. Svi argumenti izneseni na ovoj konferenciji potpuno su neutemeljeni.

Predstavnici nekolicine kabelskih distributera, koji zajedno drže svega pet posto hrvatskog tržišta i koji godinama koriste tuđe televizijske programe, filmove pa i glazbu bez odobrenja i bez plaćanja pripadajućih naknada te na tome grade svoj poslovni model, održali su konferenciju za novinare na kojoj su iznijeli niz neistina i neutemeljenih optužbi na račun HDS ZAMP-a i općenito pravnog sustava Republike Hrvatske.

Što i temeljem čega plaćaju kabelski operateri?

Svugdje u razvijenom svijetu i u Europi kabelski operateri trebaju pribaviti odobrenje i platiti naknadu za korištenje sadržaja, u prvom redu televizijskih kuća čiji se programi prenose u kabelsku mrežu, te naknade za autore audiovizualnih djela (redatelji, scenaristi, glavni snimatelji filmova, serija i sl.) kao i za autore glazbe, izvođače i diskografske kuće. Takva je obveza za kabelske operatere propisana Direktivom Europske unije o Satelitskom emitiranju i kabelskoj retransmisiji, a tekst Direktive prenesen u hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.

Nadalje i Direktiva i Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima jasno definiraju što za potrebe ovih propisa znači pojam reemitiranje odnosno kabelska retransmisija, a što se uobičajeno u tehničkoj terminologiji naziva kabelskom distribucijom, iz koje neupitno proizlazi obaveza svih kabelskih operatera u zemlji.

Koje su nadležnosti HAKOMa i Zakon o telekomunikacijama, a tko je nadležan za pitanje sadržaja?

Zakon o telekomunikacijama i HAKOM na koje se operateri pozivaju reguliraju samo tehničke aspekte kabelske distribucije, a ne i pitanje sadržaja koji se kroz kabelsku distribuciju prenosi i od kojeg ti isti operateri uostalom i žive. Korisnici plaćaju njihove usluge zbog sadržaja, a ne zbog samih kablova. Pitanje sadržaja nije u nadležnosti HAKOMa, a spomenuta Direktiva Europske Unije jasno propisuje da se pitanje sadržaja u kabelskoj distribuciji upravo regulira 'propisima o autorskom pravu i srodnim pravima u državama članicama'. Drugim riječima, tvrdnja operatera da ne trebaju regulirati prava sadržaja koji koriste apsolutno je deplasirana, što je i potvrđeno pravomoćnim sudskim presudama.

Odbivši više puta zajedničku ponudu 20-tak TV kuća, AGICOA i DHFR-a (strana i domaća filmska prava) te HDS ZAMP-a (glazbena prava) da pod jednakim uvjetima kao i svi ostali u RH riješe pitanje pribavljanja svih potrebnih prava za zakonito obavljanje djelatnosti kabelske distribucije, te negirajući sve pravomoćne presude kao i odluke Visokog Upravnog suda i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, navedeni operateri pokušavaju medijskim pritiskom za sebe osigurati uvjete drugačije od onih na tržištu.

Svi ostali kabelski distributeri, koji zajedno drže 95 posto ovog tržišta u zemlji, i među kojima također ima malih operatera godinama zakonito posluju i uredno pribavljaju sva potrebna prava za sadržaj koji distribuiraju.'