Kristovo uskrsnuće je zahvat samoga Boga u zemaljsku stvarnost. Zato ono postaje kamenom temeljcem apostolskog naviještanja. Na početku trećeg tisućljeća Crkva zadarska svjedoči i propovijeda istu radosnu vijest našega spasenja: Uskrsnuo je kako je rekao, aleluja!

Povodom uskršnjih blagdana, u srijedu je zadarski nadbiskup, mons. Želimir Puljić, održao susret s medijima, kako bi građanima uputio uskršnju čestitku koju donosimo u cjelosti:

''Zašto je Crkva tako raspjevana na uskrsno jutro?! Čemu veselje kad smo ovih dana, osobito na Veliki Petak, s bolom u duši pratili Isusa na njegovom krvavom putu?! Biblijska izvješća o kojima smo razmišljali kroz vrijeme korizme, kao da nam žele protumačiti značenje te radosti.

Nakon kalvarijske drame, mala skupina Isusovih učenika proživljava tužne trenutke straha i razočaranja. Posebno su to lijepo ispovijedila dvojica učenika na putu u Emaus: 'A mi se nadasmo'. Zbog toga je vrijeme dramatičnog poslijepodneva na Veliki Petak, kao i jutarnji subotnji muk, bilo neobično turobno i bez perspektive. I dok učenici u strahu, zaključani u dvorani Posljednje večere, kukaju, dvoume se, ne shvaćaju i zdvajaju, dotle Židovi osiguravaju grob sa stražom da ne bi slučajno tkogod od njegovih došao i ukrao ga, pa onda kazao da je uskrsnuo. Kakva besmislica: vidjeli su kako umire u bolovima, proboli su mu srce kako bi se uvjerili da je doista preminuo. A sada postavljaju stražu i izmišljaju konstrukcije o mogućem dolasku da ga netko od njegovih ukrade pa kaže da je uskrsnuo.

I dok umrli Krist ponovno zadaje muke i probleme neprijateljima njegovim, događaj 'ranoga jutra' probudio je nadu njegovim prijateljima i razveselio njihova srca. Isus je, naime, pokazao svoju božansku moć. Pod križem su mu dobacivali: 'Ako si Sin Božji siđi pa ćemo ti vjerovati'. On je doista pokazao da je Sin Božji. Ali, ne na zahtjev Židova, već kad je sam htio. Upravo kad su se najmanje nadali: 'U ranu zoru, još za mraka'. Iako smo se radi Isusove muke, procesa i umiranja čudili i pitali zašto je Bog pripustio da u tom procesu nastrada, uskrsno nam jutro pokazuje kako Bog ne može izgubiti.

Bog nikada ne gubi bitaka. On uvijek ima zadnju riječ. Svetkovinom Uskrsa mi zapravo slavimo tu njegovu slavnu pobjedu: pobjedu svjetla nad tamom, pobjedu ljubavi nad zlobom, istine nad lažima i duha nad materijom. Zbog toga i pjevamo: 'Veseli se i raduj se, Božji narode. Gospodin je uskrsnuo, aleluja!' Uskrsnuli Krist je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je njezino središte i njezino raskrižje. On je njezin smisao i njezino otkupljenje. Nema, uistinu, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista (Dj 4,12).

Kristovo uskrsnuće nije samo predmet povijesne autentičnosti, nego i predmet vjere koja nadilazi ljudske moći. Ono je zahvat samoga Boga u zemaljsku stvarnost. Zato ono postaje kamenom temeljcem apostolskog naviještanja.

Na početku trećeg tisućljeća Crkva zadarska svjedoči i propovijeda istu radosnu vijest našega spasenja: Uskrsnuo je kako je rekao, aleluja! Ponešena snagom Duha Svetoga, ona upire svoj pogled prema nebu te pjeva usrdno i žarko: 'Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine!' U toj vjeri sve vas, koji se radujete Uskrsu, od srca pozdravljam i želim sretne uskrsne blagdane!

Isus, gospodar života i smrti, upućuje nam i danas utješne riječi: 'Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet. Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre'. Njegovo je uskrsnuće najsnažnije vrelo našeg optimizma i nade. To je ključni događaj povijesti i ljudskih sudbina. I nije neka 'utješna filozofija' za slabe i naivne. Njezin objekt vjere nije povijest, nego nadpovijest, kojom se 'nadamo i protiv nade'. Ispunjeni uskrsnom nadom i radošću kršćani se ne daju slomiti, niti zbuniti.

U toj uskrsnoj nadi želim blagoslovljene blagdane s evanđeoskim pozdravom: Uskrsnuo je Gospodin doista, aleluja!