Australsko-britanski tim znanstvenika ovih je dana objavio studiju koja konačno daje dobre odgovore na poznati misterij - zašto žene u prosjeku žive duže od muškaraca

Statistike pokazuju da među 85-godišnjacima na četiri muškarca dolazi šest žena, a do stote taj je odnos veći od dva naprama jedan u korist žena. Ova dugovječnost ženskog spola zabilježena je i u mnogim drugim životnim vrstama.

Neki su stručnjaci ranije spekulirali kako je kratkovječnost muškaraca u odnosu na žene uglavnom posljedica činjenice da su muškarci skloniji prihvaćati rizike i opasnije poslove ili pak nazočnosti testosterona koji nepovoljno utječe na trajanje života. Međutim, mnoge životinjske vrste poput insekata nemaju testosterona, a isto pravilo vrijedi i za njih.

Prema izviješću predstavljenom u novom broju časopisa Current Biology za ovu razliku u dugovječnosti u velikoj su mjeri odgovorni geni, odnosno mutacije u tzv. mitohondrijskoj DNA.

Mitohondriji, koji postoje u gotovo svim životinjskim stanicama (pogledajte film dolje), su organele koje hranu pretvaraju u energiju potrebnu tijelu. Imaju svoje DNA koje nisu iste kao DNA u stanicama. One se s majki na potomstvo prenose bez utjecaja muškaraca pa muškarci nemaju mogućnost iskorijeniti škodljive mutacije koje se u njima nakupljaju.

U novom istraživanju stručnjaci s australskog sveučilišta Monash i britanskog sveučilišta Lancaster analizirali su mitohondrije 13 skupina ženskih i muških vinskih mušica (Drosophila melanogaster). Utvrdili su da se kroz više generacija u njima očituju značajne razlike u dugovječnosti mužjaka, ali ne i ženki.

Dr. Damian Dowling sa sveučilišta Monach kaže da rezultati studije pokazuju kako mnoge mutacije u mitohondrijskoj DNA utječu na trajanje života mužjaka i brzinu njihova starenja.

'Zanimljivo je da ove iste mutacije ne djeluju na starenje ženki', rekao je Dowling. 'Naši rezultati pokazuju da će mitohondrijske mutacije koje smo otkrili uglavnom uzrokovati brže starenje mužjaka u životinjskom carstvu'.

Dowling objašnjava da će se mitohondrijska mutacija koja je benigna za ženke ili čak povoljna za njih, provući kroz vrata prirodne selekcije i prenijeti na sljedeću generaciju čak i ako nije dobra za muškarce. Rezultat će biti nakupljanje mutacija koje ne škode ženkama, ali skraćuju život mužjaka.

'Na razne načine to je loša vijest za medicinske biologe jer ne tražimo jednu mutaciju koja bi bila odgovorna za starenje muškaraca već smo suočeni s cijelim nizom mutacija u genomu koje zajedno skraćuju njihov život', istaknuo je Dowling.

Znanstvenici ipak smatraju da to ne znači da su muškarci u konačnici osuđeni na propast. Naime, očito je da unatoč ovim mehanizmima još uvijek nisu izumrli. Stoga vjeruju kako postoji mogućnost da naša stanična DNA, koju nasljeđujemo od oba roditelja, na neki način kompenzira mitohondrijski hendikep. Drugim riječima, muškarci čiji genomi mogu poništiti loše posljedice mitohondrijskih mutacija vjerojatno su uspješniji i efikasnije prenose svoje gene na potomstvo.

'Sada planiramo krenuti u potragu za tim genima', rekao je Dowling.