Martinu Quingeru i njegovom njemačko-namibijskom timu hidrogeologa trebalo je više od pet godina da slože 75 kilometara dugu i 40 kilometara široku 'divovsku zagonetku'.

Naime, krajem 2006. naišli su na prve tragove vodonosnika koji se nalazi 300 metara pod zemljom. 'Nismo ni sanjali da će biti tako velik', kazao je Quinger, čelnik njemačkog Saveznog zavoda za geoznanost i projekte prirodnih resursa, piše Le Monde.

Nakon nekih 20 iskopanih rupa i elektromagnetske analize slike, znanstvenik je konačno mogao objaviti svoje otkriće krajem srpnja: Ohangwena i Oshana, suhe sjeverne regije Namibije, imaju supstrat koji je pun vode. 'U najmanju ruku radi se o pet milijardi kubičnih metara vode, ali to bi moglo biti i do tri puta više', kaže Martin Quinger.  'Ne radi se o divovskom podzemnom jezeru, već o sloju stijene koji je bogat vodom', pojasnio je Quinger.

Iz planine u Angoli koja se nalazi 350 kilometara daleko na drugoj strani granice, kišnica je polako tekla kroz stoljeća i infiltrirala se u pijesak i mikropukotine u stijeni. Kako ju je zaustavio nepropusni sloj, voda je onda počela puniti svaki mali kutak podzemnog prostora, stvarajući spremnik.

Ovo otkriće moglo bi promijeniti život 800.000 Namibijaca (što je 40 posto stanovništva te zemlje) koji žive u ovim vrlo siromašnim regijama. Vađenje deset tisuća stare čiste vode će zamijeniti dosadašnji prijevoz vode starim kanalom i ograničiti širenje bolesti.
'Hidrogeolozi su sumnjali da će puno vode i dalje u velikoj mjeri ostati neiskorišteno u podzemlju', kaže Alan MacDonald, voditelj studije.

'No, morali smo to učiniti 'vidljivim'', dodao je MacDonald jer su željeli pokazati vladi i humanitarnim organizacijama da je ovo rješenje za 300 milijuna Afrikanaca koji još uvijek nemaju nikakav pristup pitkoj vodi, piše Le Monde. Čak i ako je ovo plavo zlato nejednako raspoređeno diljem kontinenta (Libija, Alžir, Egipat i Sudan su najbolje obdareni), većina Afrikanaca mogla bi imati pristup manjim izvorima vode zahvaljujući ručnim crpkama.