Otkako se prije četiri godine 'zakotrljala' svjetska gospodarska kriza te zahvatila i Hrvatsku, tri Vlade - Sanaderova, Kosoričina i Milanovićeva - svaka na svoj način pokušavale su, ali nisu uspijevale pomoći građanima prebroditi teške trenutke.

 

U godinama štednje cijene hrane, energenata i ostali životni troškovi samo su rasli, nestajala su radna mjesta, plaće su se smanjivale. Mirovine su još i dolazile, no ostale su uglavnom mizerne. Brojka socijalno ugroženih samo se povećavala, a kako stvari stoje, još neko vrijeme taj trend neće se zaustaviti.

O tome tko su danas socijalno najugroženiji slojevi društva za tportal govore znanstvenici, humanitarci, sindikalisti.

Kad je prije šest godina UNDP objavio rezultate svog velikog istraživanja o socijalnoj isključenosti u Hrvatskoj, provedenog na više od 8.500 ispitanika u 20 ranjivih skupina društva, utvrđeno je da se svaki deveti građanin osjeća socijalno isključenim. Taj se podatak podudarao s podacima Svjetske banke koja je iste godine 11 posto građana ocijenila siromašnima.

Dvije godine kasnije uslijedila je velika ekonomska kriza, pa bi danas, da se slična istraživanja o kvaliteti života i životnom standardu ponovo provode, rezultati vrlo vjerojatno bili još porazniji jer se nezaposlenost i siromaštvo najčešće vezuju uz socijalnu isključenost. No, tko je doista najugroženiji?

'Hrvatsko društvo u ovom trenutku je u tolikoj mjeri pogođeno ekonomskom krizom da je teško govoriti o najugroženijoj skupini. Više je ugroženih skupina, a među njima se ističu umirovljenici, nezaposlene osobe srednje životne dobi i nezaposleni mladi s obrazovanjem nižem od visokog', smatra dr. sc. Dunja Potočnik, znanstvena suradnica na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.

Po njezinom mišljenju, posljednjih nekoliko godina ističe se problem nezaposlenih visokoobrazovanih mladih osoba, no napominje i da su 'upravo oni najlakše zapošljiva kategorija mladih, jer posao u prosjeku pronalaze u prvih šest mjeseci po stjecanju diplome'.

Listu koju daje mlada znanstvenica u Caritasu dodatno proširuju. Po Zvonku Ercegu, tajniku Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, 'najpogođenije su obitelji s brojnom djecom u kojima su roditelji bez posla, općenito kućanstva u kojima nitko ne radi, osobe starije životne dobi koje nisu ostvarile nikakvo pravo na mirovinu, jednočlana kućanstva u kojima žive osobe starije životne dobi, umirovljenici sa sramotno malim mirovinama te samohrani roditelji'.

Većina građana je u dužničkom ropstvu

 

Popisu ugroženih skupina u hrvatskom društvu svakako bi se mogli pribrojati i oni koji su upali u probleme s kreditima vezanim uz švicarski franak, ali i svi drugi koji su, zbog nagomilanih financijskih obveza, zapali u teške probleme.

'Većina članova društva zapravo živi u dužničkom ropstvu. Malo tko ima samo jedan kredit. Kolike su zarade banaka na kamatama i kojekakvim izmišljenim uslugama, suvišno je i govoriti. I sve to nekako ide dok barem jedan roditelj radi i ima uredna primanja. Međutim, kada primanja gubitkom radnog mjesta ili zdravlja odjednom prestanu - tada nastaju strahoviti problemi', upozorava Zvonko Erceg iz Caritasa.

Daje i prijedlog uvođenja 'instituta osobnog bankrota kako bi se pojedincima pomoglo da se snađu i izađu iz krize'. 'Nažalost, sve je više onih kojima siromaštvo postaje trajno bezizlazno stanje', konstatira Erceg.

'U posljednje vrijeme najviše se traži novčana pomoć. Svima nastojimo pomoći u skladu s našim mogućnostima kroz novčanu pomoć, pomoć u hrani, odjeći i namještaju, invalidskim pomagalima i bolesničkim krevetima, drvima za ogrjev, školskim udžbenicima i priboru, besplatnom smještaju roditelja teško bolesne djece i, ne kao posljednje, stručnu i savjetodavnu pomoć', navodi Erceg.

Korisnici Caritasove pomoći su, kako kaže Erceg, 'osobe pogođene višestrukim životnim nesrećama jer kad netko nema osigurana redovita primanja, ne može si osigurati ni osnovne životne potrebe, što ga dovodi do višestrukog isključivanja iz brojnih vidova života'.

Raduje ga ipak činjenica po kojoj je 'hrvatski narod izuzetno solidaran narod, o čemu svjedoče brojne humanitarne akcije', ali i veliki broj onih koji potrebitima pomažu preko Caritasa. 'Posljednjih godina s porastom krize i povećanjem broja potrebitih paralelno se povećava i raste broj onih koji svoja dobra, novčana i materijalna, preko Caritasa Zagrebačke nadbiskupije stavljaju na raspolaganje onima u potrebi', pohvaljuje Erceg.

Iako bi se sindikalisti jednodušno složili da su, uz umirovljenike, nezaposleni socijalno najugroženiji sloj stanovništva, a ujedno i najbrojnija populacija, i među njima ima zanimljivih razmišljanja. Marija Jelinčić, počasna predsjednica Sindikata nezaposlenih Hrvatske, tvrdi da 'ni ova Vlada nema empatiju za socijalno najugroženiji sloj građana, što se vidi i iz činjenice da novčanu pomoć prima svega 66.608 osoba, od čega je 34.111 žena'.

'Broj korisnika socijalne pomoći je smanjen, no to ne znači da je i broj potreba smanjen. Dapače - potrebe rastu, jer brojka od najmanje 330.000 nezaposlenih samo je prividna jer su to ljudi koji imaju neka prava sa Zavoda. Ako tome dodamo desetke tisuća ljudi koji su izgubili prava, a i dalje su nezaposleni, pa i radnike koji rade bez plaće, to je vojska od pola milijuna radno sposobnih građana koji su na rubu egzistencije', tvrdi Jelinčić.

I Mladenu Novoselu, predsjedniku Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), teško je bilo 'iz mnoštva građana koji teško žive naći one kojima je najteže'. Smatra, ipak, da su 'najugroženija skupina oni koji dolaze na posao i rade, pa na svoju plaću moraju čekati - ako je uopće i dobiju'.

 

'Oni koji su za to odgovorni imaju 'previše debelu kožu' da bi mogli osjetiti svu svoju odgovornost. Lako će reći da nisu isplatili plaću, jer njima netko drugi nešto nije platio, pa se tako dolazi do nelikvidnosti koja premašuje 50 milijardi kuna. I dalje se zalažemo za praksu po kojoj ne može i ne smije biti rada bez isplate plaća, a isplate plaća bez uplate doprinosa', odlučan je Novosel.

 

Mladi moraju pomoći sami sebi

Znanstvena suradnica na Institutu za društvena istraživanja Dunja Potočnik daje i zanimljiv prijedlog kako bi mladi, koji ne žele da ih s diplomom u ruci dočeka 'socijala', mogli pomoći sami sebi.

' Potrebe društva i tržišta rada još uvijek su neusklađene s upisnim kvotama na fakultetima, a za posljedice - nezaposlene visokoobrazovane mlade - javnost okrivljuje 'državu'. Pritom se zaboravlja da su oni sami ta 'država', odnosno da država nije amorfno tijelo koje proizvodi novac i poslove onako kako u skladu sa svojim osobnim preferencijama žele građani. Konkretno, ako je u javnosti već više godina dobro poznato da su pojedinci s diplomom iz humanističkih i društvenih znanosti slabije zapošljivi, tada mladi koji upišu te smjerove na fakultetima za svoju nezaposlenost ne bi smjeli optuživati 'državu'', zaključuje Potočnik.

Krešimiru Severu, predsjedniku Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), 'puno bi lakše bilo pobrojati one koji nisu ugroženi, jer je njih puno manje'. Navodi tako 'ljude iz političkih elita koji su u bilo kojim oblicima ili vlasti ili oporbe vezani uz Sabor, političke dužnosnike, one koji su stekli mirovine kroz dužnosnički ili zastupnički staž, uski krug gazda hrvatskih tvrtki i njihovih menadžera, dio političke elite koja je ugurana u trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu ili tvrtke od javnog interesa te još ponekog pojedinca'.

'Na drugoj su strani su svi ostali, a koji su itekako ugroženi. To su krajnje siromašni i ljudi bez prihoda za život, posebice stariji ljudi i starija samačka domaćinstva, potom svi oni nezaposleni i bez prihoda koji su prisiljeni često raditi na crno radi preživljavanja. Među ugroženima su i oni koji rade, a dobivaju minimalnu plaću, jer se od takve plaće ne da živjeti.

Njima uz bok su i oni koji rade, a uopće ne primaju plaću, pa i veliki dio zaposlenih koji primaju plaće do prosječnih i niže od prosječnih, jer se po svim pokazateljima čak ni od prosječnih primanja ne da živjeti u Hrvatskoj.

Tu pripada i najširi krug umirovljenika, jer veliki dio njih dobiva mirovinu do 2.000 kuna. Čak i s prosječnom hrvatskom mirovinom ne da se živjeti i preživljavati. I obitelji s više djece su tu, svakako', pobrojao je Sever.

I kad bi svatko od nas pokušao razmisliti, već 'na prvu' mogao bi nabrojati još najmanje 10-ak ugroženih skupina u društvu. Kraja nabrajanju, kao ni kraja krizi i svemu što je donijela i osnažila, nažalost, još dugo ne bi bilo.

Još više brine činjenica da su mnogi na rubu provalije siromaštva i da ih od toga dijeli tek bijedna mirovina ili jedna plaća - ako zakasni ili ne dođe, padaju u ponor