S uvođenjem zasebne državne mreže Intranet, odsječene od ostatka svjetske mreže, Iran ne samo da provodi efikasnu kontrolu razmjene informacija (čitaj: cenzuru) na svom području, već dovodi i do bitne promjene poslovne paradigme u zemlji, izvještava niz nevladinih organizacija zaduženih za praćenje medijskih sloboda, kao što su Freedom House i Reporteri bez granica.

Već se niz puta spominjala zanimljiva činjenica da cenzorski alati nadziranja aktivnosti na internetu uglavnom potiču od američkih, njemačkih i inih zapadnih proizvođača što iranske vlasti redovito demantiraju tvrdeći da su za izradu programa zaduženi isključivo Iranci. No osim tog tehničkog pitanja, upitna je i sama provedba nacionalne internetske mreže u praksi.

Naime, da bi mreža u potpunosti funkcionirala, potrebno ju je ne samo napuniti sadržajem, već potom i nadgledati sve interakcije posjetilaca. Taj golem posao država je povjerila navodno privatnim tvrtkama čiji su vlasnici i upravitelji bliski režimu Ahmadinežada, tvrdi Le Monde, i mahom potječu iz redova tzv. Čuvara revolucije, elitne vojske režima.

Službena verzija govori da će uvođenje Intraneta značajno povećati korištenje interneta u zemlji kojeg prema procjenama koristi tek od 7 do 8 posto stanovništva. U praksi, uvođenje nove mreže znači otvaranje niza novih poslovnih prilika za nekolicinu snalažljivih poduzetnika bliskih državnim krugovima.

Tako su prema zakonu svi proizvođači sadržaja na domaćem internetu odgovorni za čitav sadržaj stranice, uključujući i komentare korisnika. Kompanije tako redovito zapošljavaju vojske moderatora koji stalno interveniraju u moguće 'nepoćudne' reakcije. Primjerice, prošle godine je Ministarstvo kulture odobrilo čak 56 milijuna dolara za četiri kompanije koji će stvarati novi internetski sadržaj, a šef policije samouvjereno tvrdi da raspolaže s čak 3 milijuna ljudi koji prate aktivnosti na webu. Službene brojke nisu potvrđene, no daju jasno naznačiti u kojem će smjeru država provoditi informatičko opismenjivanje stanovništva.

Prema izvještajima, na uličnom tržištu mogu se za cijenu manju od 2 eura kupiti tzv. VPN (virtual private network) uz koje se može zaobići državna cenzura i pristupiti ostalim sadržajima na Internetu. Iako se sumnja da su i one pod nadzorom, popularnost im nije pala.