Hrvatska godišnje gubi 10 tisuća ljudi. Zabrinjava podatak da još uvijek, na vratima Europske unije, nemamo definiranu migracijsku strategiju.

Za sada postoji samo skica, odnosno, zakonodavac prepoznaje činjenicu da država ljude gubi i da vlada neravnoteža u pojedinim regijama. O ovoj temi bilo je riječi na predavanju dr.sc. Saše Božića, kojim je otvorena serija predavanja Odjela za sociologiju zadarskog Sveučilišta ne samo za studente, već sve građane.

''Bez migracijske politike zapravo i nema države. Migracijsku politiku mora imati svaka zemlja. Regulacija kretanja način je na koji država postoji. Hrvatska nije odredila jasne mjere, a rubrika ''financiranje'' stoji prazna.Postavlja se pitanje - koji oblici društvenog života trebaju biti regulirani'', kazao je Božić.

Osvrnuo se na migracijske fenomene kroz povijest - od 1914. imamo kontrolu boravka stranaca na teritoriju, a onda je došlo do promjene zbog ratova, kada je svaki stranac mogao biti špijun. Od '45 nešto se liberalnije promatraju migracije, a dolazi i do ekonomskog booma europskih zemalja i protoka radne snage.

Ne čudi nas podatak da čak 94 posto Hrvata odlazi u inozemstvo jer se nada boljoj plaći i uvjetima rada, a sve što zaradi uglavnom troši za svakodnevni život ili obrazovanje djece.

Migraciju definiraju prostor i vrijeme, stanovanje, te posljedice izbivanja. Migriranjem se uglavnom smatra izbivanje u trajanju od 1 godine. Migracijska politika bit će nam obveza za pozitivno izvješće EU. Nužna je regulacija kretanja i boravka, pripadnosti i prava, te odnosa. Prepostavlja se da će Hrvatsku napuštati liječnici i IT stručnjaci, a trebat ćemo ljude iz zemalja trećega svijeta.
Zakonodavac prepoznaje da imigracijom ne rješava demografsku sliku, ali može je promjeniti.

Božić naglašava kako će i u Hrvatskoj biti potrebna priprema i obrazovanje o imigraciji na nacionalnoj razini.

Zanimljiv je podatak da stranci u Hrvatskoj, njih oko 1500, radi uglavnom na brodogradnji i građevini, a većina ih dolazi iz susjedstva, npr. iz BiH. Anketa pokazuje da se osjećaju zadovoljno i prihvaćeno u Hrvatskoj. Očito integracijska politika u Hrvatskoj ide spontano. Postoji i druga strana imigracije, ona potrošačka, koja u Hrvatskoj uglavnom ne boravi cijelu godinu.

Ostaje nam i pitanje imigracije potomaka iseljenika, te kako uopće motivirati povratak dijaspore u Lijepu našu