Možda ovo nije prvi put, poštovani čitatelji, da čitate ovakvu vrstu teksta, ali ne mogu vam pomoći. To je u zraku. Dakle, kataklizma svijeta se definitivno nije dogodila 21. prosinca, bar ne u Hrvatskoj, ali kataklizma duha se odavno dogodila i to najviše u Hrvata.

Vjerojatno pretpostavljate o čemu se konkretno radi.

Međutim, treba naglasiti da generaliziranje društva nije dopušteno pa tako ni u ovom slučaju. Ovo vrijeme Božića zaista nas ispunjava u svakom smislu te riječi. Kuhamo, jedemo, trošimo, kupujemo i zabavljamo se. Tada smo pod dojmom prekrasnih jelki i jedva postavljenih gradskih ukrasa. Možemo reći da su nam to jedine veće zajedničke točke s narodima ''naprednih'' država. Bar nešto.

Krenemo li korak dalje, uputit ćemo se u evidenciju posljednjeg popisa stanovništva koji se održao 2011. godine. Ondje nalazimo ne tako začuđujuć podatak o 89 posto vjerskog - katoličkog stanovništva u Hrvatskoj.

Ono što nas iznenađuje jest zanimljiv odnos ili ne - odnos istih vjernika prema vjeri i Bogu. Upravo se taj (ne)odnos izrazito očituje u vrijeme Božića. Gore navedene značajke temeljne su okupacije velike većine, a duh vjere se izgubio.

Neki će reći da je za sve kriv kapitalizam kojem su se Hrvati relativno dobro prilagodili. No, je li problem uistinu u sustavu? Naravno da jest. Mentalni sustav većine često zanemaruje one temeljne vrijednosti Božića odnosno svih blagdana.

Te su se vrijednosti izgubile u mnoštvu kapitalističkih poruka velikih lobija. Ne prepoznajemo se, ne prepoznajemo ni kler.

Poklekli smo pred iskušenjima i dalje uživamo kršeći osnove onoga za što se zalažemo i za što smo se na popisu stanovništva 2011.opredjelili. I to baš za vrijeme jednog od najvećih blagdana u kršćanstvu, rođenje Krista.

Baš tada odlučujemo zabiti nož u leđa Bogu, kojem se svaku nedjelju skrušeno podređujemo, glumeći. Jadno, nije li?

Božićni nas je konzumerizam potpuno zaveo. Prilično impresivno, zaključit ćemo. Pitate se što je tu impresivno? Dvije stvari. Najprije kako marketing i ukrasi djeluju na nas, a dalje kako se samo prepuštamo tom hedonističko - materijalistčkom načinu slavljenja Božića.

Obratimo pozornost na centar Zadra. Trgovine su pune, na svakom koraku popusti i ponude, a ljudi troše i troše. Nekoliko kilometara dalje u trgovačkom centru „Supernova" nalazimo istu situaciju.

Promatramo razjarenu svjetinu kako se doslovno tuče za zadnji broj cipela u Pitarella, ili pak za posljednji postotak popusta u Elipsa.

Nemojmo se uplašiti, nismo jedini. Ovakva je situacija svugdje.

U Zagrebu su se gradske vlasti potrudile napraviti ogroman broj trgovačkih centara diljem grada kako bi se trend stvaranja siromaštva malo ubrzao. Čak i tu zaostajemo. Izgleda da je nama, Hrvatima, zaostajanje u krvi.

Ova Božićna priča o materijalizmu ne bi bila potpuna kad ne bi spomenuli banke. I njima je Božić. Guštaju u našoj propasti i pune džepove strancima. Uzet ćemo si za pravo i reći da je bankama uvijek Božić. Blago njima. Tko je spomenuo krizu?!

I dalje ćemo uživati u blagodatima blagdanskog stola i poklona bez obzira na sve. Jasno, zašto bi se zabrinjavali oko laži i kontradiktornosti u kojima živimo?

Nema potrebe za moralnom napetosti, pogotovo sada u ove praznične dane. Dok god možemo živjeti na kredit nećemo razmišljati o tome. Samo padamo u depresiju. No, unatoč svemu i dalje možemo, bar jedan dan zaboraviti na materijalizam i potpuno se predati duhovnoj sekvenci našeg bića. Ako ništa, dobro je za psihu.