Događaji

Sloga u braku recept za duboku starost

Najstariji Hrvat: Malo me bole križa, ali mogao bih živjeti još sto

Najstariji Hrvat: Malo me bole križa, ali mogao bih živjeti još sto

Othranio je 12 djece, ima 31 unuče i 35 praunučadi. Sloga u braku, dvije kave i čaša crnog vina, to je, kaže, pravi recept

Malo me bile koljena i križa. Da nije toga, mogao bih poživjeti još sto godina. Neka Bog odluči - kaže Andrija Prlić iz Velike Kopanice, koji je sa svojih 105 godina i službeno postao najstariji Hrvat, piše vecernji.hr

Andrija je rođen 11. studenoga daleke 1907. u Sovićima u Hercegovini, a sa suprugom Matijom, koja je preminula prije 13 godina, othranio je dvanaestero djece (sedmero sinova i pet kćerki). Ima i 31 unuče te 35 praunučadi. Andrijine se ruke pomalo tresu, vid i sluh ne služe više kao nekoć, a prikovan je i za invalidska kolica. Ipak, kada ga pitaju za zdravlje, uvijek odgovori:

- Za svoje godine - ne mogu se požaliti! Još pedesetih godina prošlog stoljeća znao je kako je za budućnost njegove djece najvažnije da završe škole i žive bolje nego što bi im omogućavala hercegovačka gruda. Samo zato, a nikako trbuhom za kruhom, njegova se obitelj doselila u Kopanicu. Kada su došli u Slavoniju, Prlići su bili uvjerljivo najbrojnija obitelj u selu. Ni danas nitko nema toliko djece pa Andrija kaže da bi se Šokci u tome trebali ugledati na Hercegovce.

- Sloga u braku recept je kako doživjeti duboku starost. Sve se onda može prebroditi. Svaki dan popijem dvije kave i čašu crnoga vina. Pušio sam do 93. godine, a ni tada ne bih prestao da nisam zaspao s cigaretom u fotelji i gotovo sve zapalio - ističe Andrija. Prvoga svjetskog rata Andrija se slabo sjeća, ali zato i danas pamti da je 1943. godine, vraćajući se iz prodaje duhana, s drugoga brda gledao kako četnici pale kuće u njegovim Sovićima i molio se da ne zapale i njegovu. Preživio je tri rata i živio u čak šest država - od Austro-Ugarske preko Države Slovenaca, Hrvata i Srba, stare Jugoslavije, NDH, SFRJ pa sve do današnje Hrvatske.

- Nadživio sam ja i kralja Aleksandra i Pavelića i Tita i Tuđmana. Bio sam u domobranima, ustašama i partizanima i uvijek bih izvukao živu glavu i žurio kući pomoći svojima. U Domovinskom ratu moji su unuci uzeli puške i borili se za Hrvatsku - govori Andrija.

U blagdansko doba dida Andrija svima želi sve najbolje. Novu godinu proslavit će na najbolji način - doći će mu djeca, unuci i praunuci, a neće se, kaže, častiti nekim posebnim specijalitetima.

- Najdraže mi je kada za ručak imam nešto kuhano pa će tako biti i ovaj put. Nakon ručka nazdravit ću onako kao i uvijek u zadnjih 80 godina - čašom crnog vina - smije se dida Andrija.

VL/eZd


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.