Zamislimo da usred ekonomske depresije u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima deset posto glasova dobije stranka čiji vođa Srbe javno naziva 'srbendama', a Bošnjake 'balijama'. Stranka koja uz to ima podeblji dosje otvorenih antisemitskih grozota, čiji parlamentarni zastupnik voli citirati Hitlerovog ministra propagande Goebbelsa, a jedan od partijskih ideologa i nakon 'rebrendiranja' stranke poručuje da se 'nacionalist svakog jutra mora buditi sa sviješću da je željezni politički vojnik nacije'.

Istini za volju, hrvatskim građanima takvo nešto i ne bi trebalo biti preteško zamisliti, jer domaćoj ekstremnoj desnici šovinizma i simpatija za nasljeđe brkatog führera ne fali već više od 20 godina. No te simpatije danas su pomno kamuflirane i nisu utkane u program kao što je to slučaj sa Sveukrajinskim savezom Svoboda, jednim od iznenađenja nedavnih izbora u Ukrajini.

Stranka koja je prije krize osvajala najviše 0,73 posto glasova prometnula se u četvrtu političku silu koja je značajan dio biračkog povjerenja pokupila čak i na proruskom istoku Ukrajine, gdje ekstremni etnički nacionalizam dosad nije imao prođu.

Da bi se napravio iskorak u politički manistream, Svoboda je ipak morala značajno ublažiti retoriku, pa je u ovom trenutku teško odrediti je li riječ o još jednim 'reformiranim nacijima', ili pak o nacijima koji će probati reformirati cijelo društvo - stranci koja bi u etnički, politički i ideološki raspolućenoj zemlji od 45 milijuna ljudi, daleko od eurointegracijskih procesa, mogla stvoriti ozbiljne probleme. Ukidanje dvojezičnosti na štetu rusofonog stanovništva i prebrojavanje krvnih zrnaca pri zapošljavanju u državnoj administraciji neki su od ciljeva na kojima Svoboda aktivno radi.

Ukrajinski etnički nacionalizam sukobljen je s ruskim i sovjetskim identitetom mnogo dublje nego što je to slučaj sa susjednim zemljama bivšeg Istočnog bloka. Prvenstveni razlog, o kojem se s ovu stranu bivše Željezne zavjese mnogo manje zna, Staljinova je diktatura te iz nje proizašli Gladomor (Holodomor), velika glad na prostorima Ukrajine, Južne Rusije i nekih dijelova Kazahstana 30-ih godina prošlog stoljeća. Prisilna kolektivizacija privrede uništila je sistem prehranjivanja, zbog čega je nekoliko milijuna ljudi (brojke variraju ovisno o izvorima, ali su svakako enormne) naprosto ostavljeno da umre od gladi.

Zbog toga, a i zbog drugih masovnih zločina koje je provodila sovjetska tajna policija NKVD, invazija njemačkih nacista u Drugom svjetskom ratu, koji je počeo samo nekoliko godina nakon Gladomora, u Ukrajini je naišla na podosta saveznika čiji vođe i danas, posebno u zapadnoj Ukrajini, imaju status nacionalnih heroja bez obzira na zločine koji im se pripisuju, te se nekima od njih, poput Stepana Bandere, podižu spomenici. Suvremeni ukrajinski nacionalisti predvođeni bivšim predsjednikom Juščenkom proglasili su Gladomor genocidom, dok ga službena Moskva odbija interpretirati kao smišljeni, nacionalno usmjereni zločin.

No danas, u kontekstu društvene krize u koju je potonula Ukrajina, pretpostavlja se da značajan dio popularnosti Svobode i njenog lidera, 44-godišnjeg Olega Tjahniboka, ne leži isključivo u rigidnoj nacionalističkoj, već i u klasnoj retorici. Pored tipične antikorupcijske kampanje, na kojoj jačaju brojni moderni nacionalistički pokreti, Svoboda se ističe i oštrim napadima na omražene oligarhijske klanove koji dandanas koriste gangsterske metode vladanja i za koje je jasno da eksploatiraju stanovništvo manipulirajući njime i koristeći politiku u borbi za poslovnu prevlast. Koliko je očajno stanje u suvremenoj Ukrajini, osam godina nakon početka (u međuvremenu neslavno propale) 'Narančaste revolucije', ilustrira i primjer kojeg je nedavno naveo moskovski Ogonjok: tijekom dramatične noći s 28. na 29. listopada, dok je nacija uzbuđeno pratila prebrojavanje glasova, nepoznati je investitor, za jednu jedinu noć, srušio između četiri i deset hektara Bukovnjanske šume u predgrađu Kijeva i postavio ogradu oko gradilišta. Nakon revolta ekoloških aktivista objelodanjen je počinitelj: Solteks Grupa, koja na tom mjestu namjerava izgraditi - vjerojatno pogađate - stambene, poslovne i zabavne komplekse.

Uslijed takvog oligarhijskog orgijanja i disfunkcionalnosti države čiji je parlament već godinama najpoznatiji po salunskim tučnjavama, postalo je moguće i ono što je do jučer bilo nemoguće: da na istoku Ukrajine, gdje i etnički Ukrajinci, premda u većini, masovno preferiraju u privatnom govoru koristiti ruski jezik, dio glasova pobere stranka koja bi ruski jezik učinila stranim.