Zahtjevi za dvojezičnost se temelje na postotku od 34,87% Srba koji žive u Vukovaru

Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja 'Vukovarske majke' protivi se uvođenju dvojezičnosti u Vukovaru jer smatra kako takav potez, u vremenu kada nisu riješene neke druge zakonske pretpostavke za saniranje posljedica Domovinskog rata, ne može nikako biti na dobrobit ni Hrvata ni Srba u Vukovaru, niti Grada Vukovara, a ni Hrvatske i njezinih građana.

Predsjednica Saveza udruga obitelja zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i tajnica Hrvatskih majki Ljiljana Alvir je pojasnila:

"Zahtjevi za dvojezičnost se temelje na postotku od 34,87% Srba koji žive u Vukovaru, to jest na postotku koji je rezultat zadnjeg popisa stanovništva iz 2011. godine. Mi kao udruga tvrdimo da taj postotak nije točan, odnosno da rezultati nisu relevantni jer smo svjedoci da se pri popisu stanovništva događale pogreške. Popis nije dobro napravljen. Konkretno, kod obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja je bilo dosta razočarenja i ljutnje zbog toga što u popisu nisu bile predviđene osobe nestale u Domovinskom ratu.

Znači, nama nije bilo jasno vodi li se osoba kao član kućanstva, kao mrtva osoba ili na koji način.Ljudi koji su radili na terenu su također na različite načine tumačili taj problem.Mi u ovom trenutku ni ne znamo kako je u konačnici to riješeno. Stav udruge Vukovarske majke da uovom trenutku kada Grad Vukovar još uvijek trpi posljedice Domovinskog rata ne možemo pristati na uvođenje dvojezičnosti jer je to jedna nova vrsta izravne agresije na one koji su već stradali i koji dan-dnas stradavaju jer ne znaju istinu o svojim najmilijima", rekla je Alvir i dodala:

"Kada govorimo o činjenicama, poznata je pojava da građani Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, žive u Srbiji ili Bosni i Hercegovini, ali ostvaruju određena prava poput mirovina u Hrvatskoj, dolaze jednom mjesečno po svoje mirovine. Čak je u posljednje vrijeme zamijećeno i to da pojaom bankomata ne dolaze svi nego jedna osoba uzme bankovne kartice i podigne za deset njih. To znači da tiljudi ne žive u Vukovaru, ali su popisani tamo zbog određenih prava", kaže Alvir.

Vukovarske majke smatraju kako uvođenje dvojezičnosti nije primjereno u gradu u kojem je u velikosrpskoj agresiji živote izgubilo preko 3.000 stanovnika, u kojem se još uvijek traga za preko 300 osoba koje se vode kao nestale, te iz kojeg su mnogi stanovnici u Domovinskom ratu bili prognani.

"Oni koji zagovaraju dvojezičnost pozivaju se na Ustav Republike Hrvatske koji u članku 12 kaže da je uvođenje dvojezičnosti moguće u ona mjesta gdje su ispunjene druge zakonske pretpostavke. Međutim, isti ti ne spominju da Ustav RH također člankom 16 govori o slobodama i pravima koji se mogu koristiti, ali i ograničiti da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje", ističe Alvir.

Ona dodaje kako bi uvođenje dvojezičnosti u Vukovar bila diskriminacija i šikaniranje obitelji žrtava Domovinskog rata, a posebno poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, a ne posebna skrb o njima kako to zakon i Ustav RH nalažu. Vukovarske majke traže da se poštuje glas žrtava i njihovih obitelji na što obvezuje Ustav.