Zanimanje za građanske inicijative za raspisivanje referenduma te uspjesi novih političkih stranaka u nizu sredozemnih država otvaraju mogućnost da se i u Hrvatskoj pojave nove političke opcije uspješne na izborima. No, mogu li?

Ima li Hrvatska svog komičara koji će jednoga dana trijumfirati na izborima? Hrvatski susjedi na zapadnoj obali Jadrana na posljednjim su parlamentarnim izborima najveći broj glasova dali upravo političkoj stranci na čijem je čelu jedan komičar. Pokret 5 zvijezda (izvorno Movimento 5 Stelle) popularnoga talijanskog komičara i blogera Beppa Grilla na izborima za donji dom talijanskog parlamenta dobio je pojedinačno najveći broj glasova, čak 25,55 posto. No, formalne su pobjednice izbora stranke okupljene u lijevu koaliciju čija je najjača članica Demokratska stranka koja je pojedinačno dobila 25,42 posto. Zbog talijanskoga premijskog izbornog sustava koji relativne pobjednike izbora nagrađuje apsolutnom većinom mandata, Demokratska stranka i njezini koalicijski partneri izvojevali su Pirovu pobjedu, ali su Pokret 5 zvijezda i nova talijanska i svjetska politička zvijezda Beppe Grillo sadržajni pobjednici izbora.

Italija je tako postala nova zemlja u kojoj sjajan izborni rezultat postiže politička stranka koja je tek nedavno osnovana. Pokret 5 zvijezda utemeljen je u listopadu 2009. te svoj uspjeh nesumnjivo duguje činjenici da su se talijanski birači zasitili postojećih stranaka okrenuvši se svojevrsnoj 'antistranačkoj' stranci. Italija je već jednom doživjela imploziju stranačkog sustava početkom 1990.-ih kada su korupcionaške afere doslovce pomele stranke koje su desetljećima vladale zemljom. Spoj populizma, ekologizma i euroskepticizma koji promiče Grillo i njegov Pokret zasad izvrsno kotiraju među talijanskim biračima potvrđujući da nove stranke u novim okolnostima itekako imaju dobre izglede. Na Sredozemlju posljednjih desetak godina sličnih primjera ne nedostaje, i to u zemljama posve različitih društvenih, političkih i ekonomskih karakteristika. Tako je u kolovozu 2001. u Turskoj osnovana Stranka pravde i razvoja (AKP) koja je iskoristila nezadovoljstvo turskih birača tadašnjom političkom elitom te na izborima u studenom 2002. ostvarila uvjerljivu pobjedu osvojivši apsolutnu većinu mandata te ponovivši isti izborni uspjeh 2007. i 2011. Stranka aktualnoga turskog premijera Recepa Tayyipa Erdoğana, ideološki smještena u polje umjerenog islamizma, postala je koncepcijski pravi uzor islamističkim strankama koje su nakon Arapskog proljeća počele pobjeđivati na izborima u Sjevernoj Africi.

Mario JurjevićProsjakinja Još je slikovitiji primjer izraelska centristička stranka Kadima koja je osnovana samo četiri mjeseca uoči parlamentarnih izbora u ožujku 2006. Kada ju je najavio, njezin utemeljitelj, tadašnji premijer i bivši čelnik Likuda Ariel Šaron nije ni bio siguran kako će se stranka zvati i za što će sve zalagati, ali je samouvjereno izjavio da će novoosnovana stranka na izborima osvojiti najveći broj glasova. To se i dogodilo, ne samo 2006. nego i 2009. No, rekorder kada je riječ o intervalu između osnivanja nove stranke i njezine pobjede na izborima nalazi se zemljopisno i datumski puno bliže Hrvatskoj. To je Pozitivna Slovenija osnovana u listopadu 2011., samo mjesec i pol dana prije parlamentarnih izbora. Na čelu stranke našao se popularni ljubljanski gradonačelnik Zoran Jankovič i ostvario neočekivanu pobjedu osvojivši 28,51 posto glasova. Stranka nakon izbora ipak nije došla na vlast, ali je nakon nezapamćene političke dinamike u susjednoj državi proteklih godinu dana, Pozitivna Slovenija sada u prilici oformiti vladajuću koaliciju zahvaljujući svojoj mandatarki Alenki Bratušek. Svakako treba spomenuti i primjer najjače grčke oporbene stranke koja je na posljednjim izborima zamalo pobijedila. To je Koalicija radikalne ljevice - Ujedinjeni socijalni front SYRIZA Alexisa Tsiprasa koja se između prvih svibanjskih i drugih lipanjskih parlamentarnih izbora 2012. registrirala kao jedinstvena stranka, dok na grčkoj političkoj sceni kao koalicija postoji od 2004.

Je li sličan scenarij moguć i u Hrvatskoj, poglavito u svjetlu sve većeg broja građanskih inicijativa za političke promjene i raspisivanje referenduma o pojedinim pitanjima? U Dubrovniku je takva inicijativa uspjela te će o projektu gradnje golf igrališta odlučivati sami građani. Inicijativa Referendumski ustanak koja je pokrenula prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o poništavanju privatizacije, zabrani prodaje prirodnih resursa, zabrani GMO-a te o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji, također je potvrdila da postoji velik interes građana o neposrednom izjašnjavanju o važnim političkim i društvenim pitanjima, ali i interes za drukčije aktere u političkom prostoru zemlje. Ipak, treba biti oprezan. Nastanak i djelovanje novih i uspješnih stranaka nije nimalo jednostavan. Takvo što prije svega otežava identifikacija birača s postojećim strankama, čak i onda kada ih kritiziraju. Postojeće stranke daleko su bolje organizirane i kakve god bile imaju ličnosti prepoznatljive u javnosti koje olakšavaju odluku na izborima. To znači da nove stranke i pokreti čiji su ciljevi uspjeh na izborima, sudjelovanje u vlasti i donošenje kolektivnih odluka moraju pronaći političku nišu u kojoj se ne nalaze ili je sve slabije koriste postojeće stranke. Spremnost na uspostavu funkcionirajuće organizacijske infrastrukture također je ključ uspjeha novih stranaka, a iznad svega brzo promicanje novih političkih ličnosti koje će na birače djelovati krajnje mobilizirajuće kao što je to upravo pošlo za rukom moralnom pobjedniku talijanskih izbora Beppu Grillu.

Hrvatski stranački sustav jedan je od najpostojanijih u tranzicijskim zemljama i uistinu služi kao primjer teškog probijanja novih političkih stranaka do povjerenja birača. Međutim, dovoljno je pogledati ljestvicu najpopularnijih političara u zemlji na čijem su vrhu uz predsjednika Ivu Josipovića već mjesecima laburist Dragutin Lesar, predsjednik za hrvatske prilike jedne nove i uspješne političke stranke i nezavisni don Ivan Grubišić koji je domaći primjer antistranačkog populizma. Jesu li to budući pobjednici hrvatskih izbora, makar na nekoj regionalnoj razini, ako već ne i na sljedećim parlamentarnim? Lako moguće, no ne kaže se uzalud da se prava pobjeda na prvim izborima uvijek potvrđuje na drugim. U suprotnom, pobjeda se često pretvara u tragikomediju.