Koliko god europska pravila bila skupa, njihovo kršenje, ako tako odluči sud EU-a, nije nimalo jeftinije

Hrvatska će, kao članica Europske unije, imati pet i pol godina da sredi stanje u području odlaganja otpada, što znači da do kraja 2018. godine mora izgraditi planirane centre za gospodarenje otpadom, uspostaviti sustav te sanirati i zatvoriti »klasična« odlagališta, saznaje novilist

I uz pomoć europskog novca, kojim zemlje članice sufinanciraju taj opsežan posao, uspostava europskog sustava gospodarenja otpadom košta, čega je svjestan i ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović koji je ovoga tjedna podsjetio da je to hrvatska obveza i da nam stoje na raspolaganju europska sredstva.

No, koliko god europska pravila bila skupa, njihovo kršenje, ako tako odluči sud EU-a, nije nimalo jeftinije. Dokazuju to i primjeri zemalja članica EU-a koje su se, samo u posljednjih godinu dana, višekratno našle na »udaru« Europske komisije jer se nisu pridržavale obveza iz europskog zakonodavstva kojim je regulirano gospodarenje otpadom. Pritom se Komisija nije libila tražiti od suda EU-a da »neposlušne« države udari po džepu, odnosno proračunu.

Spor s Bruxellesom

Jedna od članica koja se nerijetko nađe u sporu s Bruxellesom zbog odlagališta otpada je Italija. Komisija je tako u jesen prošle godine Italiju drugi puta prijavila sudu zbog istog problema, ilegalnih odlagališta otpada koje je, prema ranijoj sudskog presudi, ta zemlja članica već morala sanirati.

No, budući da to nije učinjeno, Komisija je tada priopćila da Italiju opet prijavljuje europskom sudu i traži kaznu od čak 56 milijuna eura. Taj je iznos izračunat zbrajanjem dnevnih kazni u iznosu od 28 tisuća eura za svaki dan nepoštovanja europskih propisa u razdoblju od prve sudske presude do buduće, druge presude. Komisija je pritom posebno nezadovoljna bila činjenicom da talijanske vlasti nisu uspostavile primjeren sustav kojim bi se spriječilo »otvaranje« novih ilegalnih odlagališta.

Talijani su u spor s Komisijom ušli i zbog, kako smatraju u Komisiji, preuskog tumačenja odredbi europskog zakonodavstva u području otpada. Italija i Komisija ne slažu se oko toga što znači »obrada otpada« i je li, primjerice, prešanje dovoljna mjera, pa je i to bio razlog za prijetnju Komisije da će tražiti uplitanje suda.

Prijava sudu

U sporu s Komisijom povremeno se nađe i Grčka. Komisija je nedavno najavila da će je ponovno prijaviti sudu jer nije provela presudu iz 2005. godine prema kojoj je trebala zatvoriti i sanirati ilegalna odlagališta.

Iako je dio svojih obveza ispunila, u toj zemlji je, prema tvrdnjama Komisije, i dalje aktivno više desetina ilegalnih odlagališta i Komisija je u veljači ove godine zatražila da se Grčka sankcionira s više od sedam tisuća eura dnevno za svaki dan između prve i potencijalne druge presude i još sa 71 tisućom eura dnevno, nakon druge presude, ako je ne bude poštivala.

Pred sudom se Grčka našla i zbog odlagališta otpada koje se nalazi na otoku Zakynthos, u području koje je zaštićeno zbog kornjača koje tamo liježu jaja.

Komisija u svojoj odlučnosti da primijeni europsko zakonodavstvo u području gospodarenja otpadom nije štedila niti nove zemlje članice. Lani je, primjerice, tražila sankcioniranje Bugarske, Mađarske, Poljske i Slovačke, i to iznosima od 15 do 67 tisuća eura dnevno, jer nisu na vrijeme ugradile europske direktive o otpadu u nacionalna zakonodavstva.

U svim tim slučajevima zadnju riječ ima sud, jer je Komisijina ovlast, nakon što izda dva upozorenja, da prijavi zemlju članicu sudu i od njega traži financijsku kaznu.

NL/eZd