Posljednji put kada je netko apelirao na Dubrovčane da izađu i napuste Grad, umjesto da sami odluče o vlastitoj sudbini, bilo je to 1991. godine kada su agresori, koji su tada iz okupiranih Mokošice, Župe i Konavala pozivali Dubrovčane da napuste svoje domove zbog "budućnosti Dubrovnika". Danas dio dubrovačke elite, medija i investitora golfa na Srđu pozivaju sugrađane da ne izađu na dubrovački referendum, već da taj dan iskoriste za izlete van Dubrovnika. Tako se pod krinkom "dušebrižništva" Dubrovčanima sugerira da odbace neposredno biranje zbog "budućnosti Dubrovnika".

Na Islandu je referendum doseg civilizacije, a kod nas nazadnost lijenih aktivista

Uz lažnu brigu za budućnost grada na djelu je i svojevrsni paradoks. Činjenica da građani sami odlučuju o sudbini vlastitog grada najdemokratičniji je mehanizam demokracije. Island se nakon kraha 2009. godine uzdigao i na učestalim rerefendumima što je dovelo do toga da će Islanđani vrlo skoro prihvatiti Ustav kojeg su građani sami pisali te ga "filtrirali" kroz referendumska pitanja. No, u Hrvatskoj, posebno u Dubrovniku, referendum se doživljava kao nazadan čin "lijenih aktivista" koji ne žele "napredak svoje sredine".

"Aktivni čin građana je da ostanu doma i ne izađu na referendum", rekao je jučer ujutro HNS-ov gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić. Nije posve jasno što je u tome aktivno pogotovo ako se uzme u obzir da je taj isti Vlahušić prije četiri godine dobio izbore upravo na temelju svog obećanja da će raspisati referendum o golfu.

Milanović o golfu krajem 2011. godine: Ovakav projekt nije moguće realizirati

Članovi Vlade nisu nikada javno pozvali Dubrovčane da se suzdrže od prakticiranja svog demokratskog prava na sudjelovanje u donošenju odluka, no očito je da su huškali za to. Tako je potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Branko Grčić zaprijetio da bi država u slučaju da golf projekt na Srđu propadne morala platiti masnu odštetu, nikada ne objasnivši na temelju čega. Ministar turizma Darko Lorencin pozvao je građane Dubrovnika da se ne bune protiv golfa pritom ne želeći kazati što je Vlada sve obećala golferima i oko čega se vode pregovori između Banskih dvora i investitora golfa na Srđu. Premijer Zoran Milanović sve je to samo šutke promatrao.

"U Kukuriku koaliciji inzistiramo na dosljednom poštivanju zakona od strane svih investitora. S obzirom na činjenicu da prijedlog Urbanističkog plana uređenja za golf resort na Srdu nije usklađen s Prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije, ovakav projekt nije moguće realizirati", govorio je Milanović u predizbornoj kampanji, dok je danas neka sasvim druga priča. I tu dolazimo do srži problema samog projekta, a to je njegova netransparentnost.

Od početka na krivim nogama

Lokalna vlast i Vlada, iako dužni, nikada građanima nisu dali osnovne informacije o projektu. U većini slučajeva bili su primorani iznositi neke detalje nakon što su pojedini dokumenti ili izjave procurili u javnost. Kukuriku koalicija, a ni Vlahušić nikada nisu objasnili zašto su prije bili izričito protiv projekta, a danas su njegovi najveći pobornici.

Uostalom, projekt golfa na Srđu od početka je na krivim nogama. Još od vremena kada je tadašnji dogradonačelnik Grada, inače odvjetnik, kupovao zemlju na Srđu za investitora, braneći se da nije u sukobu interesa jer je "dogradonačelnik volonter". Gdje su tu još promjene prostornih planova pod sumnjivim okolnostima te mijenjanja plana golfa na Srđu koji je od skromnog projekta došao do "novog grada iznad Grada".

Tri slučaja propalih projekata

A Dubrovnik se posljednjih deset godina itekako opekao na netransparetnim projektima. Tako je prije osam godina krenula izgradnja velebne gradske garaže u režiji tadašnje gradonacelnice Dubravke Šuice i partnera Miomira Žužula. Upozoravalo se na vrijeme da je to štetan projekt koji pogoduje investitoru, a ne Gradu. Tada su pobornici garaže tvrdili da je ona nužna u "prometno blokiranom Gradu". Danas je Grad zbog toga u milijunskim minusima, priča se o predstečajnoj nagobi i zatvaranju garaže dok se ne srede financije.

Drugi netransparetni projekt, koji još uvijek nema svoj epilog, je onaj s Hotelima Koločep. Sanaderovi jataci prepustili su Hotele neprofitnoj ustaanovi "Otok znanja". Po prvi puta dali su vrijedne nekretnine jer ih je "oduševila ideja", dok je novac bio u drugom planu. Do danas od svih najavljenih ideja otočani nisu vidjeli ništa, Hoteli Koločep su na bubnju, a država pokušava izvući što može.

Treći netransparetni projekt je onaj s prodajom Hotela Srebreno. Tri puta su raspisani pa poništeni natječaji dok gana kraju nije dobio Anđelko Leko s obvezom hitne obnove. Danas nakon više od deset godina od prodaje objekti se ruše do temelja da bi možda sljedeće godine nikli novi.

I sve to treba imati na umu kada se u nedjelju izađe na referendum. A izaći se mora. To je odgovornost prema Gradu i njegovoj budućnosti.