S hrabrim pilotima koji svaki dan spašavaju živote, jutarnji.hr je razgovarao o njihovim problemima

Pet je sati poslijepodne. U 93. zračnoj bazi Zemunik temperatura je nevjerojatno visoka, a sve što čujemo jest cvrčanje cvrčaka. Miran je dan i svi su se zavukli u hladovinu. Tišinu prekida zvono telefona Davora Turkovića, zapovjednika 144. Protupožarne eskadrile Oružanih snaga.

Sumnjiv dim ispod Zavižana? Daj mi točnu lokaciju. Ništa, idemo vidjeti što se tamo događa - govori Turković svom sugovorniku. U sekundi sve oživljava: kanader se priprema za let, dolaze kopilot i tehničar leta, izvlače se ljestve i u roku od nekoliko sekundi čvrsto smo privezani za sjedala i polijećemo.

Puni tankovi

Ispočetka je vožnja užitak. Gledamo more, sitne otočiće, brodove na pučini... Sve prestaje biti prekrasno kad nakon desetak minuta vožnje vidimo oblak dima i sjetimo se da smo zbog toga u zraku. Nema otvorenog plamena, ali područje je teško dostupno i puše bura. U blizini su članovi lokalnog DVD-a, koji se ne mogu probiti do požara.

Slijećemo na more napuniti spreminke vodom. More nam zapljuskuje stakla kanadera, pa jedva vidimo što se vani događa. Pokušavamo poletjeti, ali nam ne uspijeva. Turković okreće kanader i pokušava opet. Kad ne uspije, na časak proučava situaciju vani, miče aviončić u drugom smjeru i tad konačno uspijevamo poletjeti. Polijevamo vodom oblak dima, a kanader, oslobođen težine, odjednom poleti malo naviše. U tom trenutku uletimo u zapuh bure. Sve se događa u trenutku: kanader povećava brzinu, spušta se prema obližnjem brdu, vjetar jača. Dok vam cijeli život prelazi pred očima i pripremate se na to da će ostatke vas i aviona sutra tražiti GSS-ovci, primjećujete da kapetan uopće nije uznemiren. Kanader se u zadnji čas, barem se nama čini kao zadnji čas, ipak uspinje i mi opet plovimo prema moru.

Još dva puta prelijećemo požar i zalijevamo ga vodom. Preko radioveze javlja nam se DVD i zahvaljuje nam na pomoći. Iako je požar bio malen, zbog bure i nepristupačnosti postojala je velika mogućnost da bi mogao postati požar širokih razmjera.

Vraćamo se prema Zemuniku. Fascinantni prizori obale ispod nas nisu više toliko fascinantni. Glavobolja se pojačava, a želudac upozorava da mu se iznenadno poniranje u dubinu, potom vraćanje u visinu i let na boku uopće ne sviđaju. Prelazimo preko plaže Zrće. Letimo nisko, a zapovjednik nam odlučuje pokazati kako ekstremno znaju izgledati vožnje kanaderom. Prelijećemo dva kruga u kojima on kanader okreće pod raznim neobičnim kutovima i pritom nijedan član posade ne trepće. Njima je let na koji su nas poveli jedan od lakših, no nama je više kao vožnja neudobnim roller coasterom.

Nakon što se prizemljujemo u zračnu bazu Zemunik, provjeravaju jesmo li dobro. Dok skidamo vojne kombinezone koje smo odjenuli prije leta (moj pripada jedinoj žena koja vozi kanader, Diani Doboš), pitamo zapovjednika kakva je ovogodišnja situacija s požarima.

Veliki remont

Manje je događaja nego u isto doba lani. Meteorološka situacija je bolja, a mislim da je tome pridonio i zakon. Povećane su i kazne za paljenje vatre na otvorenom, zbog čega ima manje tako izazvnih požara. Prošle smo godine imali 8000 intervencija i ostvarili 2600 sati naleta, a nadam se da će taj broj ove godine ipak biti nešto manji. Spremni smo na to da će u idućih dvadeset dana biti mnogo posla - kaže zapovjednik Turković.

Ovog ljeta, kaže on, spremniji su nego ikad. Nakon prošlogodišnje naporne sezone, došlo je vrijeme u kojem nije bilo požara, pa su imali vremena za analizu situacije i pripreme. Trenutno su svih šest kanadera i pet air tractora ispravni. Vratili su se s remonta, a tijekom dana svaki od njih ima neke poteškoće, no one se otklanjaju. Takvo što je, uvjeravaju nas, normalno, jer se od takvih strojeva ne može očekivati da nakon teških, višesatnih gašenja budu apsolutno ispravni. Iznosi održavanja zrakoplova su visoki, zbog čega si ih mnoge zemlje ne mogu priuštiti. One zemlje koje ih imaju, pokušavaju pronaći svoj način gašenja, pa tako postoji i hrvatski način.

Stvorili smo specifičnu taktiku. Naime, naš je štićeni prostor sabijen između planinskih lanaca i mora, te na 50-tak otoka. Za razliku od drugih zemalja, koje kanadere šalju zadnje na gašenje, kad ništa drugo ne pomaže, mi idemo odmah. Bez oklijevanja, jer znamo koliko je turizam važan. Dovoljno je da u nekom požaru nastradaju dva turista i gotovo je s turizmom - kaže Turković.

Pojašnjava specifičnost našeg prostora: većina terena je neprohodna, malo je vatrogasaca, vegetacija izlučuje eterična ulja koja poboljšavaju gorivost... Ako plane na otocima, situacija je još teža, jer im DVD-ovi s kopna mogu doći u pomoć trajektom tek nakon nekog vremena. Uz to, problem su i požari koje "uvezemo" iz Bosne i Hercegovine te Crne Gore, koje nemaju dobru vatrogasnu zaštitu.

Dok hodamo od piste prema vojarni, gdje je smještena Protupožarna eksadrila, pitam ga kako izgleda jedan dan u bazi.

- Ovisi o tome kakva je situacija. Prije nekoliko dana bila su tri požara na području Omiša. Naš operativni, koji je dežuran 24 sata i vodi evidenciju o svemu bitnome što se događa, primio je poziv da gori. Odmah je alarmirao posade kanadera, koji su poletjeli u šest sati ujutro. Nisu mogli gasiti zbog jake bure, pa su preusmjereni na druga požarišta. Kasnije je vjetar popustio, pa su ugasili požar. U bazi radi 88 ljudi koji su neprestano spremni - pojašnjava zapovjednik.

jutarnji.hr