Mozak se ne može prepuniti informacijama. Baš naprotiv - naša sposobnost pamćenja stalno se povećava!

Jučer je u MMD Gradske knjižnice Zadar održano još jedno u nizu zanimljivih predavanja Udruge nova Akropola, ovaj put na temu "Umijeće pamćenja".

Predavač je bila Marica Borović, a kroz svoje nam je znanje, iskustvo i ljubav spram istraživanju odgovorila na mnoštvo zanimljivih i intrigantnih pitanja vezanih za umijeće pamćenja poput: Zašto zaboravljamo i kako poboljšati pamćenje? Što o svemu tome govore škole pamćenja od stare Grčke do renesanse?,...

Pamćenje je kao jedna sposobnost psihe vezana "prostorno" uz pohranjivanje iskustava. Recimo da imamo određena iskustva na kojima gradimo identitet i pitanje je zapravo čemu to pamćenje služi. Je li ono vezano samo za memoriranje podataka, možemo li poboljšati memoriranje podataka, kako je ono vezano za umijeće življenja i što se o tome govorilo kroz povijest..., pitala nas je Marica Borović. To je naša univerzalna tehnika koju čak nesvjesno koristimo, ali je interesantno što se pamćenje uvijek smatralo dijelom razboritosti zato što ima funkciju za brzo učenje i razvoj čovjeka.

Također, predavačica se osvrnula i na različite mnemotehnike i govorila je o jednom razdoblju renesanse kada je pamćenje poprimilo jednu posve drugu dimenziju. Bilo je tu i svakodnevnog, i praktičnog, i povijesnog, ... Posjetitelje je zanimalo zašto zaboravljamo, kako poboljšati pamćenje, ovisi li to o nama i koliko su te tehnike zapravo moćne...

Kako održati mozak u kondiciji, kako ne zaboraviti?

Jedna od najboljih vježbi za održavanje mozga u kondiciji i vježbanje pamćenja je cjeloživotno učenje, istraživanje, čitanje, raspitivanje,...

"Najgore je to što se čovjek prepusti rutini, svemu počne pristupati mehanički, dolazi do površnog memoriranja, i mozak polako atrofira... Dakle, sve je stvar vježbe i mora postojati cjeloživotni interes za učenje, iako su tu i drugi pokretači psihe poput pažnje, koja se također vježba i dr.", objašnjava Marica Borović. Problem je što mi često površno pristupamo stvarima i životu tako da je važno imati doživotni aktivni trening, nastojati se ne predati rutini...

Iako bi bilo najlakše odrediti određenu tehniku kojom ćemo spriječiti gubitak pamćenja, odnosno kojom ćemo ga održati u dobroj formi poput rješavanje križaljka, čitanja i sl., zapravo je najvažnije od svega - imati volju.

Danas je problem što je razvoj tehnologije i prevelike te prejednostavne dostupnosti svega uzrokovalo umnu lijenost kod ljudi pa oni manje vježbaju i manje se trude

Vrlo je interesantno za zaključiti da je pamćenje i umijeće pamćenja postojalo i prije 2,3 tisuće godina te da je razvojem i postojanjem do današnjih dana zapravo dokaz da čovjek želi ulagati u sebe i razvijati samog sebe.

Na predavanju se stoga govorilo o tehnikama pamćenja koje su se koristile u dalekoj povijesti, uspoređivale su se s današnjima te se raspravljalo o tome koliko su se i jesu li se uopće promijenile... "Zapravo je stvar o istim tehnikama, samo se danas javljaju u rekombinaciji već postojećih: pamti sliku, stvori asocijaciju, postavi sve u niz, stvori temu na podtemu, ... Nešto poput retorike u staroj Grčkoj i Rimu...", objašnjava Marica Borović.

Zaključak:

Pamćenje, koje nam omogućuje pohranjivanje iskustava, njihovo obnavljanje i prepoznavanje zaslužno je za naše vlastito postojanje. Bez njega ne bismo mogli učiti, razmišljati, stvarati svijest o sebi i drugima,... Ono je preduvjet razvoja, napredovanja i opstanka nas samih kao ljudskih bića. I zato je važno stalno vježbati mozak i samo pamćenje!

Stručnjaci koji proučavaju pamćenje slažu se u jednoj stvari - što se više trudimo ostati umno aktivni, to nas pamćenje bolje služi. Osim toga, mozak se ne može prepuniti informacijama. Baš naprotiv, naša sposobnost pamćenja stalno se povećava. Što više znamo, više novih informacija možemo usvojiti.