Šime Škaulj jedan je od najkvalitetnijih vinara sa zadarskog područja. Obiteljsku vinariju ima u Nadinu, najekološkijem mjestu u Hrvatskoj, gdje i vinograde podiže na potpuno ekološki način. Proizvodi uglavnom crne sorte, ali ima i jednu bijelu sortu - maraštinu, čija je proizvodnja u tim područjima još u povojima. Nema je puno, ali iz godine u godinu znatno napreduje, piše Slobodna Dalmacija

Škaulj ima oko 8000 loza maraštine te je pokušava brendirati s ostalim vinarima, napraviti vinski brend šibensko-zadarskoga kraja. Ostalo su najpoznatije crne sorte koje poznaje svijet vinarstva, a to su cabernet sauvignon, merlot, syrah i kupaža od tih triju sorti, čemu još dodaje grenache kao četvrtu. Od tih pet vina tri su vrhunska, a dva kvalitetna.

- Čovjek može u tome ciljano ići na ono što želi, a ja želim imati jedno kvalitetno vino koje će biti jeftinije od ostalih i tako pristupačnije. Cjelokupna je moja proizvodnja od 10.000 do 25.000 litara, a ove će godine biti još veća jer mladi vinogradi stasaju i dolaze na rod, tako da će količine biti veće, i to 60 posto vrhunskih vina, a 40 posto kvalitetnih. To je moj plan, a takva je strategija i za tržište. Plasman vina dobar je u Zadarskoj županiji, ali i u Zagrebu, gdje je najveći otkupljivač "Vrutak". Izvozim čak nešto i u Ameriku. Moja su vina tako u svibnju bila vina mjeseca u Los Angelesu - ponosno će Škaulj.

Taj je uporni vinogradar i vinar oduvijek volio vinograde, još od mladosti. Nakon Domovinskog rata, kad su Nadinjani povratnici dobili nadinske vinograde u zakup, shvatili su da su vinogradi stari, ali uspješno su ih "podigli iz mrtvih".

- Mi smo te vinograde, koji su po ocjeni struke bili neisplativi, tako podigli da smo imali bolju proizvodnju nego kad su bili u najboljoj kondiciji po starosti prije toga. Neko sam vrijeme davao grožđe na otkup "Badelu" i drugim otkupljivačima. Netko je plaćao na vrijeme, netko nije i to mi je počelo smetati. Radio sam i u ugostiteljstvu, u turističkoj tvrtki "Borik", a smetalo mi je i kad bi došao stranac pa zatražio od konobara da mu donese neko naše vino, a on bi mu ponudio graševinu ili malvaziju.

To jesu naša vina, ali ne iz ovoga kraja, i sigurno je i to bio jedan od razloga zašto sam krenuo u tu proizvodnju svoga vina. Ubrzo sam shvatio da prodajom grožđa radim više za drugog nego za sebe. Kad sam počeo graditi novi podrum, više nije bilo povratka i u to sam uložio mnogo novca. Sve je to vlastiti, obiteljski posao, jer ja ne kupujem grožđe, i sva je proizvodnja ekološka. Nikad nije prskano nikakvim pesticidom, nije pognojeno umjetnim gnojivom, znači, isključivo ekološka proizvodnja, koja ovdje još nije prepoznata toliko, ali to je dimenzija više koja će prije ili kasnije doći na naplatu - ističe Škaulj.

Planovi su mu povećati proizvodnju na 100.000 litara. Podrum ima kapacitet 200.000 litara, ali neće ići na te količine, jer se do 100.000 litara može zadržati kvaliteta, preko toga to već polako počinje biti industrija i tu se kvaliteta gubi, mišljenja je Škaulj. - Dok imate kvalitetu, imate i plasman, budite bez brige. Dogodine mi je plan na imanju izgraditi kušaonicu za 120 ljudi, te da 50 do 70 posto proizvodnje prodam tu, na kućnom pragu. To bi bio uspjeh - zaključuje uspješni nadinski vinar.

SD/eZd