Međunarodna komisija za očuvanje atlantske tune uvažila znanstvene podatke prilikom određivanja kvote za ulov tune na Mediteranu, prijedlog za jačanje ulova morskih pasa odbačen zbog radikalnog protivljenja Japana, Kine i Koreje

Uoči zatvaranja 23. redovne godišnje skupštine Međunarodne komisije za očuvanje atlantske tune (ICCAT), WWF je pozdravio odluku ICCAT-a da uvaži znanost u postavljanju kvota za ulov tune na Mediteranu, no žali zbog neuspjeha da zemlje članice nametnu jače mjere zaštite za ranjive morske pse kao i zbog nedostatka odlučnosti kod sankcioniranja flota koje krše pravila.

 

„WWF čestita zemljama članicama ICCAT-a za uvažavanje znanosti kod postavljanja kvota za ulov tune u istočnom Atlantiku i Sredozemlju. To je dobar znak za vjerodostojnost ICCAT-a. Međutim, neuspjeh u sankcioniranju zemalja koje ne djeluju u skladu s pravilima stvara ozbiljnu zabrinutost", kaže dr. SergiTudela, voditelj programa za ribarstvo WWF Mediteran.

Nakon godina lošeg upravljanja, ICCAT je prošle godine prvi put slijedio znanstvene preporuke i postavio godišnju kvotu od 13.400 tona za ulov plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemlju. Unatoč nedostatku novih znanstvenih istraživanja, neke od država stvarale su jak pritisak kako bi se kvote povećale, zanemarujući znanstvene savjete. EU, koju je na sastanku predstavljala Maria Damanaki, Europska povjerenica za ribarstvo, snažno je poduprla poštivanje znanosti, pa prijedlozi za povećanje kvote na kraju nisu usvojeni.

Ove godine WWF je pokrenuo važno pitanje o nedostatku monitoringa na farmama tuna. U izvješću Stope rasta uzgojaplavoperajne tune u Mediteranu, WWF ukazujumogućnosti koje imaju uzgajivači za sakrivanje neprijavljenog ulova, i tražio od zemalja članica ICCAT-a da hitno pronađe tehnička rješenja za uspostavu monitoringa. ICCAT je usvojio zajedničku proceduru koja se temelji na stereoskopskim slikama i koja će vjerojatno zatvoriti ovu važnu prazninu.

„WWF već dugi niz godina upozorava da je uzgoj tune jedno od najmanje kontroliranih područja u tom sektoru ribarstva. U državama koje koriste stereoskopske slike na farmama za uzgoj tune samo su ove godine otkrili čak 550 tona neprijavljene žive tune. Ova brojka je veća od nacionalnih kvota mnogih država članica ICCAT-a i ukazuje na vrlo zabrinjavajuću situaciju na farmama", dodao je dr. Tudela.

Na području zaštite morskih pasa ICCAT je ove godine razočarao. Prijedlog za jačanje trenutne zabrane sharkfinning-a (ulov morskih pasa isključivo zbog njihovih leđnih peraja),uzevši u obzir da bi tako lađe obavezali da se vrate na kopno isključivo s morskim psima netaknutih peraja, odbačen je zbog radikalnog protivljenja Japana, Kine i Koreje. Zaštiti ugroženog morskog psa kučine (Lamnanasus) ​​suprotstavila se Kanada.

WWF je posebno razočaran zbog nedostatka političke volje zemalja članica ICCAT-a za učinkovito rješavanje problema poštivanja pravila i monitoringa. Nakon prošlogodišnjeg WWF-ovog izvješćakoji je otkrio veliki skandal s gotovo 20.000 tona neprijavljene tune namijenjenevećinom za japansko tržište, te unatoč predanosti nekih od ICCAT stranaka da stanu na kraj ovoj praksi, samo je Panama napravila izvješće o uzgoju tune u prošloj godini koje je potvrdilo WWF-ove optužbe da se radi o prijevari prilikom izvještavanja o uzgoju tune. Mediteranske države i Japan odbijaju raditi bilo kakve daljnje istrage po tom pitanju, što dovoljno govori samo za sebe.

„Mehanizmi za rješavanje i osiguravanje usklađenosti s mjerama upravljanja ključni su za vjerodostojnost bilo koje regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom, uključujući ICCAT. Ono što je bitno iono što je nedostajalo je upravo jasna politička volja", rekla je dr. SusanaSainz - Trápaga iz programa za ribarstvo WWF Mediteran.

2014. godina bit će presudna godina za tunu i zbog nove znanstvene procjene ribljeg fonda. Znanstveni odbor ICCAT-a i ove je godine upozorio da je potrebno osigurati više sredstava i resursa od država članica kako bi podržale ​​rad na ovom pitanju. „Mnoge članice ICCAT-a kritiziraju znanstvenike zbog neizvjesnosti rezultata posljednje procjene ribljeg fonda, ali kada je u pitanju financiranje istraživanja, onda ne uspiju osigurati potrebna sredstva", zaključuje dr. Tudela.