Projekt za proširenje i rekonstrukciju derutnog školskog kompleksa u naselju Subukia, smještenom u srcu Kenije u Africi, osmišljava se, crta i izrađuje u - Zadru. Zadarska arhitektica Lenka Martinović pravi projekte za obnovu 12 "raspadajućih" objekata, od kojih se tri koriste za školu, šest je spavaonica, a tri su popratna školska objekta, piše Slobodna Dalmacija

- Sve je u vrlo lošem stanju, drago mi je da toj djeci, kojih je u školskom kompleksu 250, mogu darovati nešto bolje. Najvažnije je da im bude suho, da se školuju i da spavaju u normalnim uvjetima - kaže Lenka Martinović.

Spavaonice su za školarce nužnost - u pokrajini i raštrkanom naselju Subukia, na 1900 metara nadmorske visine, nema asfaltiranih cesta, pa kod čestih kiša zemljane ceste doslovno nestanu. Stoga oni koji idu u školu moraju u njoj i spavati.

- Imaju obavezu u školu donijeti madrac i kovčeg. To im škola ne može kupiti. U spavaonicama imaju betonske police, to su im ormari. U šest spavaonica je 250 školaraca. Nažalost, mnogi ipak nemaju madrac, već se "švercaju" tako što donesu spužvu i na njoj spavaju - opisuje zadarska arhitektica uvjete u kojima žive školarci u Subukiji.

Projekti Lenke Martinović, koja je do informacija o djeci u Subukiji došla sasvim slučajno, ove će uvjete sasvim izmijeniti.
- Na Facebooku sam naišla na stranicu "Mali dom", na kojoj su me isprva privukle raznobojne kožne narukvice. "Mali dom" je naziv za cijeli taj kompleks, koji vodi fratar Miro Babić, uz pomoć volontera. Djeca sama izrađuju narukvice, što je ideja fra Mira koji je u Subukiju "doveo" internet. Prodajom narukvica po simboličnim cijenama od 25 kuna djeca prikupljaju novac - kaže Lenka Martinović, koja je naručila desetak narukvica i uz to poslala mail u kojem je "Malom domu" ponudila pomoć u okviru svojih mogućnosti i struke.

- Odgovor na moj mail iz Subukija je stigao vrlo brzo: da, možete nešto napraviti za nas, škola nam se raspada, nacrtajte nam projekt za obnovu - kazala je arhitektica. Zatražila je od njih da izmjere sve objekte i pošalju joj mjere.

- Nisam znala da nemaju ni pošteni metar, nemaju ni laser za mjerenje, gotovo da nemaju papira... Umjesto preciznih mjera, poslali su mi skice, lijepe crteže. Na temelju toga nisam mogla projektirati, pa sam jednostavno odlučila otići tamo - ispričala je Lenka Martinović.

SD/eZd