Krajem siječnja Vladina radna skupina kojom predsjedava ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, predstavila je Strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj kojom bi u razdoblju od 2014. - 2020. trebala smanjiti siromaštvo u državi i osigurati minimalne standarde najugroženijem dijelu društva, piše Narodni list

U vrijeme kad u Hrvatskoj nezaustavljivo raste broj siromašnih, nezaposlenih i obespravljenih, ova se strategija čini kao pucanj u prazno.Naime, ona se prvenstveno zasniva na saniranju posljedica porezne presije i bezidejnosti aktualne Vlade da pokrene gospodarski razvoj, što je uz globalnu krizu i najveći uzročnik drastičnog srozavanja standarda hrvatskih građana.

Kako protiv siromaštva

Strategija se bazira na osiguravanju uvjeta za ostvarenje tri glavna prioriteta: borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu; sprječavanje nastanka novih kategorija siromašnih, kao i smanjenja broja siromašnih i socijalno isključenih osoba; te uspostava koordiniranog sustava potpore skupinama u riziku od siromaštva i socijalneisključenosti.

Za ostvarenje triju navedenih prioriteta i pripadajućih glavnih ciljeva predviđene su aktivnosti u okviru osam strateških područja, pri čemu se prioritetnim područjem dugoročno smatra obrazovanje i cjeloživotno učenje. Zatim slijede: zapošljavanje i pristup zapošljavanju; stanovanje i dostupnost energije; pristup socijalnim naknadama i uslugama; pristup zdravstvenom sustavu i dugotrajna skrb; skrb o starijim osobama; regionalni pristup borbi protiv siromaštva; borba protiv zaduženosti i financijska neovisnost.

Kako ističu u uvodu strategije, svako strateško područje sadrži nekoliko glavnih strateških aktivnosti te načine njihove provedbe koje će se detaljnije razraditi u okviru trogodišnjih programa provedbe na nacionalnoj razini, a koji će zahtijevati izradu odgovarajućih dokumenata na regionalnoj i lokalnoj razini, što znači i aktivno uključivanje lokalne i regionalne samouprave. Dokument zastupa aktualnu europsku i međunarodnu politiku i sadrži poveznice s europskim i međunarodnim dokumentima ovoga karaktera te planira korištenje europskih i međunarodnih fondova za realizaciju dijela predviđenih strateških aktivnosti.

Službene statistike govore kako je u riziku od siromaštva svaki peti građanin u Hrvatskoj, dok je stopa rizika od siromaštva najveća među nezaposlenima - gotovo 43 posto. Obzirom da se broj nezaposlenih nezaustavljivo približava brojci od 400.000 građana, a svatko tko ostane bez posla prema socijalno upitnom statusu povlači i svoju obitelj, jasno je da siromaštvo prijeti velikom broju Hrvata. Službeni podaci Državnog zavoda za statistiku jasno pokazuju kako se siromaštvo ogleda u Hrvatskoj, a obzirom da su posljednji službeni rezultati s kraja 2012., situacija je sada sigurno još lošija.

Dakle, prema anketi DZS-a, svaki deseti građanin živi u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti kvalitetno grijanje u najhladnijim mjesecima, 16,2 posto građana ne može si priuštiti obrok koji sadrži meso, ribu ili piletinu svaki drugi dan, gotovo trećina kućanstava u Hrvatskoj kasni s plaćanjem režija zbog niskih primanja, a više od trećine je onih koji jedva spajaju kraj s krajem. Još su gori podaci o čak 71,1 posto građana koji si ne mogu platiti niti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće, a 67,3 posto ne može podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava, što pokazuje da srednjeg sloja u Hrvatskoj gotovo da i nema.

Siromaštvo u Zadru

Zadarska županija u tom smislu nije izuzetak, pa iako su brojke službene nezaposlenosti nešto manje nego li u ostatku Hrvatske, podatak o 12.424 nezaposlena koji su na evidenciji HZZ-a daje naslutiti veličinu problema. Tome još treba pribrojati i nepoznati, no zasigurno veliki broj nezaposlenih koji i nisu u evidenciji HZZ-a. Obzirom da razlike u prosječnoj plaći značajno variraju od grada do grada, ovi postotci također su različiti u pojedinim dijelovima Hrvatske. Prosječna je plaća u Zagrebu i jedina koja se nalazi iznad nacionalnog prosjeka i kreće se oko 6.350 kuna, a ona u Zadru oko 5.150, odnosno za 1.200 kuna manje.

Odustajanjem od izračuna tzv. potrošačke košarice koju su radili sindikati do prije nekoliko godina, izgubili smo i mogućnost usporedbe troškova u različitim dijelovima Hrvatske. No, prema posljednjim podacima Nezavisnih hrvatskih sindikata, iz kolovoza 2011. godine, Zadar je bio na listi deset gradova treći po skupoći života, iza Rijeke i Vukovara.

Obzirom da se razlike u cijenama između različitih gradova i nisu mnogo mijenjale, s 1.200 kuna manjom prosječnom plaćom, zadarska četveročlana obitelj za život potroši oko 250 kuna više od one u Zagrebu, što je ukupna razlika u prosječnom standardu čak 1.450 kuna. Iako je riječ o prosjeku i podacima koji su zastarjeli godinu ili više, jasno pokazuju kako ionako slabašan standard hrvatskih građana drastično pada ovisno i u kojem gradu žive.

Zadarska županija, nedavno po indeksu razvijenosti svrstana u skupinu iznad nacionalnog prosjeka, očito je u smislu rizika od siromaštva značajno osjetljivija od primjerice Zagreba. Tim više strategija borbe protiv siromaštva nas bi se trebala ticati i više, a napori da se siromaštvo smanji usmjeriti na razvoj gospodarstva, jer sa što većim brojem zaposlenih i većim plaćama i rizik od siromaštva bit će manji.

Narodni list