Danas, prisjećajući se Tomislava Ivčića, možemo samo ponoviti stihove - ''a onda kad ne bude nas bilo, pivat će se pisme naše...''

Na današnji dan 1993. godine ostali smo bez osobe koja je živjela za glazbu. Tomislav Ivčić, rođen u Zadru 1953. godine, na vrhuncu svoje pjevačke karijere izgubio je život u prometnoj nesreći.

Iza sebe ostavio je velik broj prekrasnih skladbi, 24 albuma i 22 zlatne ploče. Njegove pjesme nikada nisu prestale dirati srce, poput ''Kalelarge'', ''Čekaj me Silvija'', ''Sine vrati se'', ''Večeras je naša fešta'', ''Stop the war in Croatia'', te mnoge druge.

Zajedno s Mladenom Grdovićem nastupao je kao "Duo Pegla" čija se kazeta prodala u rekordnih četristo tisuća primjeraka. 

Tomislav je bio izuzetna osoba, tvrde svi oni koji su ga poznavali. Govorio je tri jezika - engleski, njemački i talijanski, a pjesme je samostalno skladao, te je nastupao diljem Europe, ali i u Americi i Australiji.

4. ožujka 1993. godine Tomislav je sudjelovao u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u Zagrebu, a tada su smrtno stradale četiri osobe. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. 

Ivčiću je 2001. godine posthumno dodjeljena nagrada Domagoj koja se dodjeljuje za angažman na području glazbe, s naglaskom na domoljubne pjesme i humanitarne nastupe.  

Danas, prisjećajući se Tomislava Ivčića, možemo samo ponoviti stihove - ''a onda kad ne bude nas bilo, pivat će se pisme naše...''