Hrvatska je 1. travnja 1999. predajom svih ratifikacijskih instrumenata State Departmentu, depozitaru Washingtonskog ugovora, postala punopravna članica NATO-a i time ispunila jedan od svojih glavnih vanjskolitičkih ciljeva zacrtan još sredinom 90-ih.

Prvi korak u ispunjavanju toga cilja poduzet je 1996. kada je Hrvatska podnijela molbu za ulazak u Partnestvo za mir (PfP), program koji je NATO pokrenuo 1994. za one zemlje koje žele ući u taj vojno-politički savez te kao mehanizam za razvijanje kooperativnih vojnih i političkih odnosa s onim zemljama koje neće brzo ili neće uopće postati članicama.

Na tu molbu NATO je odgovorio da pozdravlja hrvatske aspiracije i podržao napore za uspostavom bliže suradnje, ali je Hrvatska čekala još četiri godine do ulaska u PfP. Tek 25. svibnja 2000. u Firenci potpisivanjem Okvirnog dokumenta Partnerstva za mir, Hrvatska je službeno postala članicom toga NATO-ova programa, što je bio prvi korak u procesu pristupanja.

Sredinom 2001. Hrvatskoj je ponuđen mehanizam Intenziviranog dijaloga kao međukorak do ulaska u Akcijski plan za članstvo (MAP). Uspostavom intenziviranog dijaloga, NATO uvodi razliku između članica Partnerstva za mir koje žele i koje ne žele članstvo u Savezu. Hrvatska je pozvana da sudjeluje u MAP-u, zadnjoj fazi prije dobivanja pozivnice u članstvo, sredinom svibnja 2002. na sastanku ministara vanjskih poslova Euroatlantskog vijeća (EAPC) u Reykjaviku.

Nakon ispunjenja potrebnih kriterija i poduzetih političkih i vojnih reformi Hrvatska je zajedno s Albanijom na summitu u Bukureštu 2008. dobila pozivnicu za članstvo. Zatim je slijedilo potpisivanje Protokola o pristupanju s 26 tadašnjih članica i proces njegove ratifikacije u parlamentima svih zemalja čalnica.

Nakon što je Hrvatski sabor u ožujku 2009. ratificirao Washingtonski ugovor i poslao, na poziv glavnog tajnika NATO-a, ratificirani dokument u Washington, Hrvatska je postala punopravna članica i kao takva je već par dana poslije sudjelovala na summitu NATO-a u Strasbourgu i Kehlu, na kojem se obilježavalo 60 godina Saveza.

"Jako smo uzbuđeni zbog vašeg sudjelovanja, ponosni smo da vas imamo za saveznike", kazao je tom prigodom hrvatskim i albanskim čelnicima američki predsjednik Barack Obama u svojstvu depozitara Washingtonskog ugovora.

Dvanaest država sjeverne Amerike i zapadne Europe potpisalo je 4. travnja 1949. godine Washingtonski ugovor kojim je osnovana Organizacija sjevernoatlantskog ugovora (NATO), kako bi se osigurale od rizika širenja sovjetske kontrole iz istočne Europe na preostali dio kontinenta. Završetkom Hladnog rata NATO je ispunio svoju primarnu ulogu i od tada se počeo prilagođavati novim sigurnosnim izazovima poput međunarodnog terorizma, oružja za masovno uništenje, sigurnosti izvora energije i prirodnih katastrofa.

Države potpisnice Washingtonskog ugovora obvezale su se na međusobnu obranu u slučaju vojne agresije na bilo koju od njih.

Temeljno načelo kolektivne obrane definirano je u Članku 5. u kojem stoji: "Ugovorne strane slažu se da će se oružani napad na bilo koju od njih u Europi ili sjevernoj Americi smatrati napadom na sve članice, te u slučaju takvog sukoba, svaka od članica, uzima za pravo da individualno ili kolektivno odgovori na taj napad prema Članku 51 Povelje Ujedinjenih naroda, te pomogne ugovornim članicama ako su napadnute, individualno i u dogovoru odnosno po pristanku ostalih članica, i to takvim načinom koji se smatra neophodnim, uključujući uporabu oružanih snaga, a u svrhu povrata i zadržavanja sigurnosti NATO područja".

Ulazak Hrvatske i Albanije predstavljao je šesto širenje NATO-a od njegova osnutka, a broj članica narastao je s početnih 12 na današnjih 28 zemalja.

Prvo proširenje dogodilo se 1952. godine kada su se Belgiji, Kanadi, Francuskoj, Islandu, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Norveškoj, Portugalu, Danskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama pridružile Grčka i Turska.

Tri godine poslije, 1955. u NATO je ušla Savezna Republika Njemačka, a 1982. Španjolska.

Nakon završetka Hladnog rata i pada Berlinskog zida u Savez su ušle Češka, Mađarska i Poljska 1999. godine kao prve zemlje iz bivšeg Varšavskog ugovora. Godine 2004. u Savez je primljeno sedam zemalja - Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Slovenija i na kraju Hrvatska i Albanija 2009. godine.