Devetnaest godina prošlo je od munjevite akcije Oluja, kojom su za manje od 48 sati hrvatske snage oslobodile više od 80 posto okupiranog teritorija - tzv. SAO Krajinu. Na Kninskoj se tvrđavi nakon puno vremena opet zavijorila hrvatska zastava.

4. kolovoza 1995. godine u četiri sata ujutro počela je danas najpoznatija vojno-redarstvena akcija hrvatske vojske - Oluja.

Već idući dan, oko deset sati ujutro u do tada okupirani Knin, prvi su ušli pripadnici 4. i 7. gardijske brigade. Točno u podne tadašnji predsjednik Franjo Tuđman građanima je objavio vijest da je Knin oslobođen. Na kninskoj se tvrđavi ponovno zavijorila hrvatska zastava...

"Zastava ovdje znači dovršenje djela uspostave slobodne i nezavisne Hrvatske."

4 godine ovaj dio Hrvatske bio je okupiran, u Zagreb se iz Splita putovalo trajektima preko Paga, a pobunjeni Srbi i njihov tzv. krajinski premijer, zubar Milan Babić tražio je da priznamo grešku....

"Ova aktualna situacija bi se trebala razriješiti na takav način da hrvatska vlada i Ministarstvo unutarnjih poslova prizna svoju grešku, da povuče ne samo specijalne jedinice nego i pripadnike novog redarstva koje upućuju u srpske općine..."

Nikakve greške na pameti nisu bile Ivanu Selaku, koji je u Oluju ušao s 33 godine. Najbolje godine za borbenog pilota, kaže. No, prije Oluje trebalo se iz JNA vratiti u Hrvatsku. Zajedno sa avionom...

"Pa ne mogu reći baš prebjegao ni ukrao avion. Mislim da smo mi vratili ono što su oni ukrali, dakle vratili smo avione koje su i moji roditelji plaćali."

Nakon Knina munjevitom su brzinom oslobođena i preostala mjesta - Benkovac, Vrlika, Kijevo, Drniš, Gračac i Lovinac.

Nakon pune četiri godine, Dalmacija više nije bila odsječena od ostatka Hrvatske. Akcijom Oluja oslobođeno je više od 10 tisuća četvornih kilometara teritorija u samo četiri dana. U Zagrebu su naši vojnici dočekani s oduševljenjem...

Uzmičući pred hrvatskim snagama, pripadnici tzv. SAO Krajine iz osvete su napadali civile u Osijeku, Zadru i Šibeniku. Trud je bio uzaludan. Oluja je značila i definitivno potonuće Miloševićeva sna o Velikoj Srbiji, a već iduće godine i Beograd je, suočen sa međunarodnim priznanjem hrvatskih granica, morao priznati hrvatsku samostalnost.

Današnji datum za Hrvatsku je jedan od najvažnijih u novijoj povijesti, a Sabor ga je proglasio Danom domovinske zahvalnosti.