Papa je Aziju proglasio svojim prioritetom prošlo ljeto kad se vraćao iz Rija sa Svjetskog dana mladih

Iako će ovotjedni posjet Južnoj Koreji papi Franji biti tek treći odlazak u inozemstvo, putovanje u Aziju nosi veliku simboliku i Katoličkoj Crkvi jako je važno.

 

Franjo će u Južnoj Koreji boraviti od 14. do 18. kolovoza, ondje će biti za blagdan Velike Gospe i sudjelovati na šestim Azijskim danima mladih Daejeonu.

Papa je Aziju proglasio svojim prioritetom prošlo ljeto kad se vraćao iz Rija sa Svjetskog dana mladih. "Moram u Aziju", rekao je tada. Naglasak koji želi staviti na taj kontinent potkrepljuje i time što će mu poslije Južne Koreje sljedeća putovanja biti na Šri Lanku i Filipine, u siječnju 2015. godine.

Samo tri posto stanovnika najmnogoljudnijeg kontinenta su katolici, a Franjin prethodnik Benedikt za svog osmogodišnjeg pontifikata nijednom nije bio u Aziji, naglašava agencija dpa. No, čak i prije evangelizacije i misionarstva, "Papa s kraja svijeta" želi pokazati kako mu je stvaran cilj potpuno globalizirati Katoličku Crkvu, koja je i dalje centrirana na ono što se događa oko Rima, 'usidrena' u okružju u kojem ima većinu i privilegije i često je preokupirana dogmatskim pitanjima.

Slobodnija i vitalnija Crkva

Azijski katolicizam, suprotno, mlad je i manje ukorijenjen u okolnu kulturu te manje zainteresiran za traženje odgovora na svako pitanje u Vatikanu, piše Huffington Post.

Iako 130 milijuna azijskih katolika čini samo 11 posto katolika u svijetu, Crkva u Aziji raste brže nego na bilo kojem drugom kontinentu osim Afrike, a gotovo pola Azijaca mlađe je od 25 godina.

Azijskim crkvama često koristi što su toliko daleko od Rimske kurije. Primjerice, azijski biskupi slobodniji su reći Rimu kada se ne slažu s nekim pitanjima ili odlukama i imaju bolje šanse da ih Rim pusti da rade po svom, što je dinamika decentralizacije kakvu Franjo želi ostvariti.

"Njihov katolicizam neopterećen je težinom pitanja kakva okupiraju europske i sjevernoameričke katolike i mogu biti smetnja u praćenju Isusa u novim okolnostima 21. stoljeća", kaže otac Michael Kelly, jezuit (kao i Franjo) i ravnatelj zajednice azijskih katoličkih novinskih agencija sa sjedištem u Hong Kongu.

"Na zapadu, vidimo se pod okriljem Rima, u piramidalnoj strukturi", rekao je Tom Fox, izdavač National Catholic Reportera. "U Aziji je početna točka uvijek bila mjesna crkva", dodaje.

Pitanja socijalne pravde glavna su za azijske vjernike, kao što su i za Franju, koji poziva katolike na razvijenom zapadu da se okrenu više nauku Evanđelja o siromaštvu i socijalnoj nejednakosti nego što se brinu za pitanja seksualnog morala.

Zajedno, ovakva kombinacija često znači da azijski katolicizam iskazuje vitalnost i fleksibilnost kakva nedostaje vjernicima Starog Svijeta i kakvu Franjo želi vidjeti posvuda. "Crkva u Aziji mnogo obećava", rekao je Franjo u intervjuu u lipnju.

Malobrojnost i odnosi s Kinom najveći problemi

Međutim, azijski katolicizam predstavlja i dosta ozbiljnih izazova i za Franju i za Crkvu. Najveći je taj što su katolici, ne računajući Južnu Koreju i Filipine, majušna manjina od jedan ili dva posto stanovništva. Kao rezultat, često ih smatraju društvenim i kulturnim 'autsajderima', što je fenomen koji može ojačati katolički identitet, ali ih i pretvoriti u mete predrasuda i progona.

Drugo, pokušaji da se 'odlede' odnosi Vatikana i Pekinga, zamrznuti desetljećima, ne napreduju dobro i osiguranje crkvene potpore svojoj kongregaciji u Kini, koja katolike strogo kontrolira, mogao bi biti Franjin najveći izazov.

Kina, kako je to Franjo pažljivo sročio, "velik je kulturni izazov, vrlo velik". Problem postojanja državne katoličke crkve koja sluša Peking, a ne Vatikan, i odbijanje kineskih vlasti da dopuste slobodu izvornoj Rimskoj Crkvi, koja u Kini živi praktički u ilegali, zasad su nepremostiv problem u odnosima dviju država.

Odnosi su toliko delikatni da vatikanski dužnosnici ne žele reći hoće li Franjo slijediti uobičajeni protokol i poslati telegram s dobrim željama pekinškoj vladi kad bude nadlijetao kineski teritorij na putu prema Dalekom istoku. No, i to je nekakav napredak. Posljednji papa u Koreji bio je Ivan Pavao II. 1989. godine. On je odbio letjeti iznad Kine i odlučio se za zaobilazni put, preko Rusije, i tada poslao protokolarni brzojav Mihailu Gorbačovu.

Četiri mise i deset propovijedi

Papa će u Južnoj Koreji služiti četiri mise na otvorenom i imati još deset govora i propovijedi. Susreti s mladima bit će u središtu njegova pohoda, uključujući i misu na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije na stadionu u Daejonu, izgrađenom za Svjetsko prvenstvo 2002. godine.

Južnokorejski katolici nadaju se da će Papin dolazak odjeknuti diljem kontinenta. "Korejska ckrva postat će vrata evangelizaciji Azije", kazao je otac Matthias Hur Young Yup, glasnogovornik seulske nadbiskupije.

Duhovni vrhunac posjeta vjerojatno će biti beatifikacija 124 korejska mučenika na povijesnim vratima Seula 16. kolovoza. Očekuje se da će događaju nazočiti milijun ljudi i seulska policija priprema iznimne sigurnosne mjere.

Na završnoj misi u seulskoj katedrali 18. kolovoza, očekuje se papin govor o podjeli Korejskog poluotoka na dvije države, Sjevernu i Južnu, i odnosima s Kinom.

U Južnoj Koreji ima 5,4 milijuna katolika, odnosno nešto više od 10 posto stanovništva. Zajedno s protestantima postotak kršćana penje se na 28 posto populacije, što je više od bilo koje druge vjerske skupine. Oko 22 posto stanovnika su budisti, a gotovo ih pola ne prakticira nikakvu religiju.

Širenje kršćanstva u Koreji uvelike je zasluga laika, a ne misionara. Po crkvenim dužnosnicima, korijeni kršćanstva na Korejskom poluotoku sežu u 17. stoljeće. U Sjevernoj Koreji kršćani su izloženi brutalnoj represiji iako je formalno sloboda vjeroispovijesti dopuštena. Katolika u toj komunističkoj zemlji ima do 5000, a kršćana ukupno 14 tisuća.

Franji je ovo treće putovanje izvan Italije otkako je izabran u ožujku 2013. godine. Lanjskog srpnja bio je u Brazilu na Svjetskim danima mladih, a u svibnju ove godine posjetio je Svetu Zemlju povodom pedesete godišnjice povijesnog susreta Pavla VI. i carigradskog patrijarha Atenagore.