Ljudi mijenjaju prehrambene navike nagore, gladuju da bi platili režije da ne bi pali u ovrhe i blokade

Kad su sindikati svojedobno bili pozivali političare da pokušaju preživjeti mjesec s minimalnom plaćom, odbili su to s obrazloženjem da bi to bila demagogija. No, za njih bi to bio samo jedan mjesec takvog života, preživjeli bi na unutarnjim tjelesnim zalihama koje su akumulirali na službenim večerama i ručkovima. Još bi im i dobro došlo za liniju. Za oko 70.000 zaposlenih koji primaju minimalnu plaću i njihove obitelji, kao i za 70 posto zaposlenih koji zarađuju manje od prosječne plaće, to je stvaran život.

Tako nam je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, komentirao nedavnu akciju trojice američkih političara, među kojima i jednog kongresmena, koji su pokušali preživjeti s tjednom minimalnom plaćom od 77 dolara. Poručili su bili da su svjesni da nisu u istoj poziciji s radnicima koji stalno tako žive, oni su samo jedan tjedan krpali ponedjeljak s nedjeljom, ali vjeruju da je važno da se zna da od minimalca, kad se skinu režijski i troškovi stanovanja, ne ostaje mnogo prostora za prehranu. Za zdravu nikako. Štoviše, jedan je političar nakon što je shvatio da su mu preskupi kruh, maslac od kikirikija i banane, završio u McDonald'su, jer mu je bilo jeftinije jesti fast food za 2,5 dolara, dok se drugi požalio da je jedan dan potrošio sedam dolara na nekoliko konzervi sardina i krekere. Svima je taj izazov teško pao i - nisu ga svi prošli.

Političari odvojeni od realnosti

Dr. Damir Novotny kaže nam da naši poličari takav izazov ne bi prihvatili niti prošli: - Naši su se političari odvojili od realnosti. Ne bi se snašli - uvjeren je ovaj ekonomist.

Nismo se odmakli mnogo od ekonomije, no ipak smo jednog političara, koji je u travnju osnovao "Novi val-stranku razvoja", bivšeg ministra gospodarstva i profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Ljubu Jurčića, za kojeg se ne bi moglo reći da je socijalno neosjetljiv, pitali bi li pokušao živjeti mjesec dana s minimalcem. Za ovu godinu taj mjesečni bruto minimalac teži 3017,61 kunu, a u neto iznosu to je 2358 kuna za samca, a 2414 kuna za zaposlene s djecom.

- Ne bih. Već sam u godinama. Ne idem po restoranima, a i kad sam bio ministar, izbjegavao sam službene ručkove. Ne znači to da ne bih mogao ići po restoranima visoke klase, nego jednostavno nisam takav. Živim skromno i jedem u studentskom restoranu na fakultetu. Meni je to sasvim dovoljno. A čovjek s 3000 kuna, urbani proleter koji živi u Splitu ili Zagrebu u stanu, ne može od toga živjeti nakon što plati visoke fiksne troškove komunalne naknade, struju, vodu i ostale režije... Kad to plati, živi od onog što mu ostane, a ne ostaje mu dovoljno za egzistenciju. Čovjeku s tolikom plaćom koji živi na selu, ti fiksni troškovi nisu toliki, a prihod od imanja mu je veći od troškova, može proizvesti hranu, vino, meso, grije se na drvima, pa može preživjeti od te plaćice. Onaj u gradu gladuje - rekao nam je dr. Jurčić.

Ističe da ljudi nisu krivi što zarađuju minimalnu plaću, nego organiziranost države i poduzeća.

Krešimir Sever objašnjava da je prije dvije, tri godine, udio hrane i bezalkoholnih pića u ukupnim troškovima kućanstva bio do 32 posto, a udio troškova stanovanja i energije 15 posto. U mandatu ove Vlade poskupjeli su plin i struja, povećan je i PDV na hranu, ali je to kompenzirano akcijskim cijenama trgovaca. Sve je to dovelo do smanjenja udjela hrane na 29 posto i usmjeravanja tog novca na troškove energije i stanovanja čiji je udjel porastao u ukupnim troškovima..

- Ljudi mijenjaju prehrambene navike nagore, gladuju da bi platili režije da ne bi pali u ovrhe i blokade. Potpuno su promijenili prehrambene navike i način kupovanja. Roditelji su se odrekli voća da bi kupili jabuku za dijete. Voće kupuju na komade. Po jednu jabuku dnevno za dijete. Kupuju se zasitnija i kaloričnija hrana, ne gleda se je li zdrava ili nezdrava, bitno se prehraniti. Djeca ne jedu raznovrsno voće i povrće, ne piju prirodne sokove - kaže Sever.

Jedna tročlana obitelj koja živi od 2414 kn minimalne plaće ne može sebi priuštiti ni malen podstanarski stan u Splitu. Cijene jednosobnih stanova kreću se od 2000 kuna pa na više. Ako žive u svom stanu, ako su se odrekli "luksuza" poput mobitela i automobila, kupnje odjeće i obuće, ali imaju internet zbog djeteta, mjesečno za režije izdvajaju 1189 kuna, što je 49 posto plaće ili gotovo polovina obiteljskog prihoda. Ostaje im 1225 kuna mjesečno ili 40,83 kune na dan za hranu, higijenu, lijekove, prijevoz... Kako se s tim može živjeti, znaju najbolje oni sami.

2358 kuna
minimalna plaća samca
2414 kuna
minimalna plaća zaposlenih s djecom
70.000
zaposlenih prima minimalac
5497 kuna
prosječna plaća u svibnju
787.000
zaposlenih u tvrtkama zarađuje manje od prosječne plaće
16.000 - 19.000 kuna
iznose plaće ministara i saborskih zastupnika

Život tročlane obitelji na minimalcu od 2414 kuna

režije:1189 kuna

(struja 350 kuna, voda 150 kuna, TV-pretplata 80 kuna, internet i kabelska 179 kuna, komunalna naknada, odvoz smeća, pričuva i troškovi u zgradi ukupno 210 kuna, boca plina 120 kuna, fiksni telefon 100 kuna)

ostaje za hranu i ostalo:1225 kn ili 40,83 kn na dan preostaje za hranu, higijenu, lijekove, prijevoz...

Slobodna Dalmacija