Svaka godina do sada bila je pod određenim motom. Ova je pod motom "Svi u smokve"

Započeo je festival koji slavi kraljicu voća - omiljenu nam smokvu, koji se održava u Zadru od 8. do 20. rujna 2014. godine. Bogati program donosi niz zanimljivih događanja, a centralni dani su 12. i 13. rujna kada će se na Trgu pet bunara održati Sajam smokava.

Kao što se može zaključiti, cilj festivala je vratiti smokvu na zasluženo mjesto, probuditi svijest ljudi o njezinoj vrijednosti i potaknuti ugostitelje na uključivanje smokve u gastro-ponudu. Kroz festival se dodatno brandira i „Šinjorina Smokva" kao već prepoznatljiv ekološki proizvod od smokava Zadarske županije, a tu su još i dvije nove Šinjorine (od dunje i maraške) koje svoje obožavatelje tek planiraju osvojiti.

FOTOGALERIJA Svaka godina do sada bila je pod određenim motom. Prošla godina bila je tako u znaku Adama i Eve, a ovaj je put moto "Svi u smokve". U sklopu toga, Sandra Damjanić - Babac, jedna od organizatorica i inicijatorica ove ukusne manifestacije i njezin suprug Alan, odlučili su pozvati nas novinare u berbu smokava, tzv. smokvanje!, kako bi vidjeli koliko smo vješti i koliko uopće poznajemo smokvu. Osim branja i upoznavanja kraljice voća, Sandra i Alan proveli su nas kroz njihov  mladi smokvik, pokazali nam gdje su počeli i gdje danas proizvode svoje Šinjorine (smokvu, dunju i marašku).

Smokva je bogata kalcijem, kalijem, fosforom, cinkom i magnezijem, te vitaminima A i B1. Još su u starim egipatskim medicinskim spisima isticana njezina ljekovita svojstva

Ova je šinjorina lipa i fina

Na obiteljskom gospodarstvu Babac-Damjanić u Poljici kod Zadra proizvodi se pekmez od svježih smokava iz vlastitog smokvika. Trenutačno imaju više od 550 stabala smokava, od čijih plodova proizvode sada već nadaleko poznat pekmez Šinjorina smokva. Smokve su grijane dalmatinskim suncem i uzgojene na prirodan način, a odmah nakon berbe, zreli smokvini plodovi se, prema tradicionalnoj recepturi, prerađuju u pekmez. Prema riječima Sandre Babić cilj im je proširiti poslovanje izvan granica županije, a jednog dana i šire, kako bi svi mogli kušati ovu jedinstvenu, a zanemarenu deliciju dalmatinskog podneblja.

Problemi s nametnicima

Iako se čini jednostavno uzgajati smokvu, Sandra nam priča da baš i nije tako. "Mnogo je tu posla, od samog rada u polju i pripreme  i obrade tla, do održavanja i zaštite stabala od raznoraznih nametnika. Kako smo u šumskom području, šumski kukci poput strizibube iliti cvilidreta kontinuirano napadaju naša stabla."

"Nisam sama u tome, naravno, ne stignem se baviti i kukcima pored svega ostalog, ali zato šaljem dopise raznoraznim ustanovama, pa tako i Šumarskom fakultetu kako bi mi pomogli detektirati o kojem se nametniku radi, koji je uzrok invazije na našem nasadu kako bismo mogli pravovremeno i ispravno reagirati. Jer jednom kada nametnik napadne, sav trud pada u vodu. Nismo sveznajući, to je jedno jako opširno područje unutar kojeg stalno učimo i istražujemo."

Postoji predrasuda da oko smokve nema puno posla, i to definitivno treba razbiti, dodaje Sandra. "Mi smo prvi primjer kod kojeg je potpuno suprotno. Smokva je iznimno osjetljiva na rezidbu, kukce, štetočine, vremenske nepogode (niske temperature),... Ona kao starije stablo može preživjeti -18 stupnjeva, međutim kao mlado stablo - osjetljiva je kao najnježnija biljka."

"Kada očekuješ nekakav komercijalni efekt od sadnje smokve, odnosno ako imaš plantažni uzgoj smokava, i pratiš knjige i tablice, kao što smo mi pratili i vodili se već priznatom teorijom u praksi, shvatiš da ne odgovara istini sve što je u tim knjigama. Mi smo se uvjerili na vlastitom primjeru da teorija i praksa uopće nisu podudarne... Tako da, niti jedna smokva nije ista, nema jedne knjige za sve."

Ovo nam je, nadamo se, treća sreća...

Sandra i Alan su odavno prestali brojati svoja stabla. Prvu smokvu posadili su 2004. i od tada do danas kažu još uvijek nisu na pozitivnoj nuli. Tu dolazimo do onog dijela - uspjeh se ne događa preko noći i priroda koliko zna biti blagonaklona toliko zna biti i okrutna...

"Jedan nasad nam je prošao kroz tešku havariju požara 2009. kada je bilo opožareno područje oko nas. ne znam jesmo li prošli bolje ili lošije, ali Imali smo sekundarnu štetu. Naime, kukci koji su se javili nakon požara kao posljedica, napali su nam plantažu i sve je stradalo. A to su bila stabla koja su taman trebala zazeleniti, ali eto, nakon toliko truda, sve je otišlo par koraka unazad... I što je najgore, požar je najvjerojatnije podmetnut..."

2012. dogodio im se i strašan mraz.. Sva stabla su im smrzla. I evo, sada treći put kreću s tim nasadom, priča nam Sandra.

Unatoč svemu, volje i ljubavi prema ovom načinu života i djelatnosti još uvijek ne manjka. Mnogi bi odustali već bezbroj puta, ali Sandra i Alan još uvijek su tu... "Naravno da je bilo trenutaka u kojima smo mislili dići ruke od svega. Zaista je teško nastaviti nakon toliko situacija u kojima nam je sav trud i ulaganje propalo. Iako se dosta se pozitivno priča i piše o nama, ne bi htjela da ljudi dožive ovu našu priču kao bajkovitu. Npr. posadili smo stabla, radimo pekmez i uživamo... Vjerujte, uspjeh nije došao preko noći. Sve to ima i svoju drugu stranu. i zato, ne ulazite u to samo zato jer mislite da je riječ o lakoj zaradi i novcu preko noći."

"Kako to da smo i dalje tu? Pa evo, još uvijek držimo taj žar u srcu koji nas i nakon nekoliko neuspjeha tjera dalje. Ne znam koliko će to još trajati, i koliko ćemo izdržati, to ćemo tek vidjeti. Ali ne predajemo se ..."

Sandra i Alan još uvijek nemaju financijski efekt od ovoga čime se bave (između ostalog i zbog svega navedenog što im se dogodilo). Ali nije da nemaju šansu, kaže Sandra. "Još uvijek su tu i najnovije dvije šinjorine koje cijelo vrijeme najavljujemo, a kada se to dogodi, i kada nas ljudi zbilja počnu shvaćati kao jedan ozbiljan i kvalitetan proizvod te idealan suvenir Zadarskog područja, onda je naša misija odrađena kako treba."

Smokva - na prvu pari snažna, ali ...

Smokva je vrlo osjetljiva voćka. Ona kad se jednom ubere, vrlo brzo propada. Ne možete je nikako sačuvati u transportu, čak ni smrzavanjem. Nema prevare kod nje. Suhe smokve su druga priča. One se mogu prerađivati 365 dana u godini, u 3 smjene i svježa i suha se ne mogu nikako usporediti, priča nam Sandra. "Mi imamo sreće jer su nam i pogon i nasad u blizini, odnosno pogon je u nasadu i sve što gravitira nama, mi možemo odraditi kvalitetno, tj. odmah."

Kada je smokva spremna za branje, odnosno najzrelija?, upitali smo. "Smokva je spremna za branje tek kada izgleda staro, opušteno, kao da ima strije. Mora lagano visiti, kao da će otpasti. Ako je uberete prije, niste dobili maksimum od smokve. Budite strpljivi. Zato mi i radimo najbolju marmeladu jer čekamo da se smokve maksimalno osuše i sazriju. Ljudi ne znaju da se i lišće smokve može iskoristiti. Od  sušenog lista smokve možete napraviti čaj koji je iznimno dobar protiv kašlja", otkriva nam Sandra još jednu kućnu čaroliju.

Od svih smokava, Zamorčica je najzahvalnija

Na svojim nasadima, Alan i Sandra imaju 4 vrste smokava, ali najzastupljenija i najzahvalnija od svih je smokva nosača ili Zamorčica. Za proizvodnju pekmeza koriste čak 75 posto Zamorčice, ostatak je od preostalih vrsta. "Ona je jedina smokva koja se suši na stablu i za razliku od drugih, neće otpasti kada se osuši. Također, kada padne kiša i od količine vode pukne - ne kvari se,...", objašnjava nam Alan zašto je najviše cijene.

Meditativna dimenzija

Osim što uzgoj smokava može biti od ekonomske i zdravstvene koristi, ima još jedna razina koja je ništa manje važna, a čovjeku pruža jednu veliku količinu zadovoljstva. Uzgoj i berba smokava, te općenito suživot sa tim stablom uvelike pozitivno utječe na ljudsku psihu. "Kada čovjek živi u kombinaciji sa stablom, ti resetiraš misli; dok npr. bereš njene plodove, kao da ti počnu padati razne ideje na pamet... Berba je definitivno jedan kontemplativan i kreativan proces u kojem fizički odmaraš, ali psihički se obogaćuješ. Pa i sam Buddha je doživio prosvjetljenje ispod stabla smokve, tako da - vjerujem da itekako ima nešto u tome....", kaže Sandra.

Urod smokava ove godine dosta slab. Zato su i cijene "otišle u nebo"

Više je razloga zbog kojih se ove godine OPG Damjanić-Babac, ali i svi ostali uzgajivači smokava neće previše moći pohvaliti urodom. "Uzrok je vrijeme ali i nametnik - smokvina muha. Gotovo pola uroda nam je propalo zbog tog nametnika. A tu je još i kiša... I zato je cijena smokava otišla u nebo jer su ljudima urodi masovno propali.

Marmelade će napraviti oko 5 tisuća teglica, što je, kaže Alen, vrlo malo s obzirom na dosadašnju proizvodnju. Ali s druge strane, optimistični smo oko uroda dunje i maraške, pa iako neće imati jako puno šinjorine smokve, druge dvije šinjorine će se pokazati u punom svjetlu.