Trenutno u Zadru imamo četiri slučaja potencijalno oboljelih, od kojih je kod dva isteklo vrijeme inkubacije i oni su sigurni, a kod dvoje još uvijek traje nadzor i u ovom trenutku niti kod jednog ništa ne upućuje na bolest, piše Narodni list

Sve veći problemi koje pojedine zemlje imaju u borbi s epidemijom ebole i prijetnja koju je ta bolest počela iskazivati i prema razvijenijim zemljama, dovela je do posebnih mjera koje su uvele sve europske zemlje, a među njima i Hrvatska. Da mjesta za paniku nema, ali oprez itekako, potvrđuju i stručnjaci u zemljama u kojima su se pojavili prvi slučajevi ebole, poput SAD-a ili nekih europskih zemalja. Broj oboljelih koji bi prema procjenama mogao doseći i 20.000 do kraja studenog te nedostatak cjepiva koje je tek u fazi eksperimentalnog lijeka dodatno podižu ljestvicu rizika.

Strašna bolest

Ebola je bolest koja se dosad vrlo rijetko pojavljivala, a posebno strašnu sliku u javnosti poprimila je zbog visoke smrtnosti pacijenata i simptoma koji idu od temperature, glavobolje i bolova u tijelu, sve do stravičnih vanjskih i unutarnjih krvarenja.

Zaraza se širi putem tjelesnih izlučevina oboljelih, bilo bolesnika ili preminulih, što uključuje i spolne odnose s oboljelima, čak i nekoliko mjeseci nakon što su ozdravili. Bolest se također širi preko divljih životinja, odnosno preko kontakta s njihovim izlučevinama.

Ebola napada zaraženog na način da najprije onesposobi obrambene stanice i mehanizme tijela, nakon čega nastavlja nesmetano širenje. Nakon toga virus razorno djeluje na gotovo sve organe i tkiva u tijelu, izazivajući zgrušavanje krvi, upale i slabljenja stijenki krvnih žila. Posebno agresivno napada jetru i probavni sustav, te najčešće do smrti dolazi zbog višestrukog otkazivanja organa, a tek u pojedinim slučajevima zbog masovnog unutarnjeg i vanjskog krvarenja.

Iako je rizik od epidemije ebole u Hrvatskoj malen, niti stručnjaci neće zaključiti kako rizik ne postoji. Naime, iako se pri ulasku u Hrvatsku provode mjere zaštite slične kao u EU, nitko ne garantira da potencijalno bolesni ne mogu doći u dodir s drugim ljudima i prenijeti ovu bolest.

Naime, u slučaju dolaska u Hrvatsku putnika iz rizičnih zemalja, primjerice hrvatskih građana koji su tamo boravili ili bili tek na proputovanju, postoje određene mjere nadzora. Na graničnom prijelazu pojačana je kontrola upravo takvih putnika i oni se upućuju graničnoj sanitarnoj inspekciji, koja procjenjuje imaju li ili ne simptome bolesti.

U slučaju da simptoma nema putnike se upućuje da se jave epidemiološkoj službi u gradu ili mjestu u kojem žive, gdje su pod određenom vrstom nadzora sve dok ne istekne rok moguće inkubacije bolesti.

Treba napomenuti kako je uglavnom riječ o pasivnom nadzoru pri kojem je potencijalni bolesnik ustvari kod kuće i javlja se epidemiološkoj službi ukoliko primijeti temperaturu ili neke druge simptome. Tada se aktivira epidemiološka služba, pregledava pacijenta i po potrebi ga šalje u Zagreb ili Rijeku, gdje su osposobljeni i za sigurno liječenje.

U slučaju većeg rizika pacijenti se stavljaju pod aktivni nadzor, također kod kuće i temperatura se mjeri dvaput dnevno, a u telefonskom kontaktu s epidemiološkom službom je svakodnevno. Tek kod primjećivanja simptoma ili kod osoba s visokim rizikom, primjerice kod onih koji su bili u kontaktu s oboljelima ili umrlima od ebole, stavljaju se u karantenu, gdje se aktivnije prati eventualna pojava simptoma.

U slučaju da se razviju simptomi bolesti pacijente se stavlja u izolaciju, a trenutno kapacitete za liječenje ebole imamo u dva grada - Zagrebu i Rijeci. Također, ukoliko se utvrde simptomi, kod osoba koje su bile u bliskom kontaktu s pacijentom, također započinje zdravstveni nadzor.

U Zadru četiri rizična

Ovaj je postupak uobičajen u svijetu i zemljama Europske unije i kao takav provodi se u Hrvatskoj te bi trebao garantirati određenu razinu sigurnosti. No, kako nam potvrđuje i poznati zadarski epidemiolog i voditelj epidemiološkog odjela Opće bolnice Zadar, dr. Boris Dželalija, opasnost prije svega dolazi od osoba koje se ne pridržavaju uputa.

-Teško je procijeniti koliko je realna opasnost, jer gdje god u svijetu postoji neko žarište i epidemija, zbog današnjeg međunarodnog prometa robe i ljudi, postoji opasnost da se ta bolest transportira. Koliko smo spremni je također pitanje i na njega također nema preciznog odgovora, ali u Zadru imamo određenu razinu pristupa u prihvatu tih bolesnika. To se sastoji od zdravstvenog nadzora osoba koje dolaze iz rizičnih krajeva i s kojima smo mi u kontaktu. Trenutno imamo četiri takva slučaja, od kojih je kod dva isteklo vrijeme inkubacije i oni su sigurni, a kod dvoje još uvijek traje nadzor i u ovom trenutku niti kod jednog ništa ne upućuje na bolest. - kazao je dr. Dželalija.

U Hrvatskoj postoje dvije klinike, jedna u Zagrebu i jedna u Rijeci, u kojima imamo šest, odnosno još četiri kreveta u potpunoj izolaciji i potpuno su opremljeni zahtjevnom opremom. Kako kaže dr. Dželalija, u Zadru i drugim gradovima nemaju kompletnu opremu i trenutno se sigurno može izvršiti tek pregled, ali ne i terapiju. Kod eventualne pojave simptoma, visoke rizičnosti i potrebe liječenja pacijente se prevozi sanitetskim vozilom u Zagreb ili Rijeku.

Eventualna opasnost od širenja ebole ponajprije se može javiti ukoliko se građani ne pridržavaju uputa.

-Inkubacijsko razdoblje nije problem, pa čak niti početno povišenje temperature, no ako bi se pojavili drugi simptomi poput osipa i slično, oni mogu biti rizični. U tom slučaju oni ipak ne bi bili kod kuće, već u tom trenutku trebaju biti na pregledu. Eventualna opasnost mogla bi se pojaviti kad bi se mi upustili u liječenje i invazivnu dijagnostiku kod bolesnika. Opasnost je također i ako se sami građani ne pridržavaju uputa, odnosno ako ne poslušaju preporuku granične sanitarne inspekcije, a toga naravno ima i to predstavlja veliki rizik. - zaključio je Dželalija i pozvao građane da budu odgovorni i da se pridržavaju uputa koje dobiju pri ulasku u Hrvatsku.

Upute za putnike

Za potencijalno oboljele koji se vraćaju u Hrvatsku postoje određene mjere, a prilikom putovanja u zemlje visokog rizika postoje i mjere koje možete sami poduzeti.

Dakle osobe koje putuju u rizične zemlje trebaju izbjegavati izravan dodir s tjelesnim tekućinama oboljelih, bilo živih ili umrlih, a isto tako i s potencijalno kontaminiranim predmetima bolesnika. Preporučljivo je također imati što manje kontakata s divljim životinjama, kao i jedenjem mesa divljih životinja, te izbjegavati mjesta gdje obitavaju šišmiši kao najčešći prenosnici bolesti.

Od ostalih uputa ističe se i izbjegavanje seksualnih odnosa bez zaštite, te preporuka redovitog održavanja higijene sapunom i dezinficijensima.