Iako je Zakon o suzbijanju diskriminacije na snazi već šest godina građani još u dovoljnoj mjeri ne znaju što je diskriminacija ni kako se od nje zaštititi, a zabrinjavajuće je i što se takvo postupanje i dalje nedostatno prijavljuje, ustvrdili su u utorak u Zagrebu sudionici nacionalne konferencije o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj.

Razlog zbog kojeg ljudi izloženi diskriminaciji nedovoljno u Hrvatskoj, ali i drugim europskim zemljama prijavljuju takvo postupanje po riječima pučke pravobraniteljice Lore Vidović leži u činjenici što građani ne znaju kako se mogu zaštititi od te pojave.

Osim toga, kazala je Vidović, brojni građani su navikli na diskriminatorna postupanja ili se boje dodatne viktimizacije, odnosno imaju nepovjerenje u sustav i strahuju da će se takva postupanja nastaviti, ako ne i dodatno pogoršati.

Građani doživljavaju diskriminaciju kao vrlo raširenu pojavu, što potvrđuje anketa prema kojoj nešto manje od 80 posto ispitanika smatra da je diskriminacija vrlo raširena i doživljava ju gotovo svakodnevno, upozorila je Vidović.

Dodala je, međutim, kako se na diskriminaciju odnosi manje od deset posto od ukupnog broja pritužbi koje zaprima ured.

Prije šest godina radilo se o kontroverznom pitanju koje je izazvalo brojne polemike unatoč tome što je i tada jednakost bila sastavni dio ustava i što je diskriminacija bila zabranjena kroz cijeli niz zakona, kazala je Vidović.

Ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Branko Sočanac kazao je da je zakon iz 2009. prvi put omogućio sudsku zaštitu od diskriminacije u širokom području života, iako je zakonodavstvo i prije poznavalo antidiskriminacijske odredbe.

Pomoćnica ministrica pravosuđa Sandra Artuković Kunšt kazala je pak kako se radi o pitanju koji dotiče svakodnevni život svih građana - od zapošljavanja i ravnopravnosti spolova do statusa pojednih društvenih skupina i djelovanja medija.

Početna točka u Hrvatskoj je jednakost svih građana u njihovima pravima i slobodama, što je ustavno načelo i jedna od najviših vrednota našeg poretka, zaključila je pomoćnica ministra.

Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin rekao je da uz temeljni zakon postoji niz zakona koji su u ulozi spriječavanja ugrožavanja pojedinih skupina. "Vjerujem kako ipak danas živimo u vremenu koje obilježava u bitnome zaštita ljudskih prava", kazao je Hrvatin. Zaključio je pritom kako instrumentarij zaštite postoji i da ga treba koristiti.

Konferenciju pod nazivom "Suzbijamo li diskriminaciju? Primjena Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj" organiziraju pučka pravobraniteljica i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina uz potporu Programa Unije za zapošljavanje i socijalnu sigurnost. Cilj im je kroz iznošenje iskustava sudaca, odvjetnika, pravobraniteljskih institucija, udruga, sindikata i tijela državne uprave doći do zaključaka o tome kako se i koliko učinkovito zakon primjenjuje, u kojim je područjima i preko kojih instituta njegova primjena zaživjela, a u kojima uopće nije ili nije zaživjela u potrebnoj mjeri.

Tijekom prošle godine prema podacima iz izvješća pučke pravobraniteljice otvoreno je 248 novih predmeta koji se odnose na diskriminaciju, što je povećanje od 22,77 posto u odnosu na godinu ranije. Kao i prethodnih godina najzastupljenija osnova u pritužbama na diskriminaciju jest rasa ili etnička pripadnost, boja kože i nacionalno podrijetlo koja čini 22,98 posto od ukupnog broja zaprimljenih pritužbi. Slijedeća po zastupljenosti je dob sa 6,45 posto, a potom zdravstveno stanje sa 5,64 posto, dok je u 24,19 posto pritužbi diskriminacija prijavljena temeljem više osnova.

Po podacima Ministarstva pravosuđa tijekom 2013. vođeno je ukupno 283 različitih sudskih postupaka vezanih uz diskriminaciju u kojima je donijeto ukupno 85 pravomoćnih sudskih odluka. Od 17 kaznenih postupaka povezanih s diskriminacijom pravomoćno je dovršen tek jedan i to osuđujućom presudom.