Navršava se 22. obljetnica od velike bitke u zadarskom zaleđu i na prostoru planine Velebit.

"Operacija Maslenica - sjećanje sudionika", naslov je dokumentarne knjige autora Tomislava Šulja i Vladimira Brnadića koja se danas,u srijedu, 21.siječnja, u sklopu središnjeg obilježavanja VRO Maslenica, predstavila u Kazalištu lutaka Zadar.

To je osma u nizu knjiga iz serije "Memoarsko gradivo" u izdanju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (HMDCDR) iz Zagreba.

Historiografski, medijski, ali i u obrazovanju zanemarena i skoro zaboravljena važna operacija Domovinskog rata obrađena je na oko 500 stranica iznimno vrijednog uratka.

Suautor Tomislav Šulj dao je za Narodni list svoj pogled na povijesnu akciju HV-a.

Operacija Maslenica

Uzroci

Navršava se 22. obljetnica od velike bitke u zadarskom zaleđu i na prostoru planine Velebit. „Operacija Gusar", poznatija kao „Operacija Maslenica", započela je 22. siječnja, a službeno je okončana 27. siječnja 1993.

No, tada su uslijedile još žešće borbe jer je neprijatelj pokrenuo veliki protunapad. Obje strane podnijele su velike žrtve, mnogo veće nego u napadajnom dijelu operacije. Uopće nema dvojbe da je tijekom Domovinskog rata na tlu Republike Hrvatske ovo bio sukob poseban po tome što su u njemu snage odmjerile najbolje hrvatske postrojbe i one suprotne strane jer pobunjenim Srbima naknadno su dolazile pomagati postrojbe ne samo s teritorija tzv. Republike Srpske Krajine, nego i brojne druge, redom prekaljene ratne postrojbe: Vukovi s Vučijaka, Arkanovi Tigrovi, Beli orlovi, itd.

Teške borbe jenjale su krajem veljače, no povremeni sukobi, primjerice boj za selo Škabrnju, trajali su još cijeli ožujak.

Nakon toga, čak i nakon otvaranja pontonskog mosta, poraženi Srbi činili su diverzantske upade i učestalo udarali topništvom. Sam grad Zadar više nije bio u opasnosti, ali nažalost su upravo u diverzijama i granatiranju nastradali mnogi pripadnici hrvatskih snaga i civili.

„Operacija Maslenica" bila je svojevrsna prekretnica u Domovinskom ratu ne samo zbog toga što je pobunjenim Srbima nanesen veliki poraz.

U toj bitki po prvi puta korištene su sve tri grane hrvatskih oružanih snaga (pješaštvo, mornarica, zrakoplovstvo). Pobjedom su hrvatski sjever i jug iznova prometno povezani, što je bilo važno i zbog bojišta u BiH. Sjajnim se potezom pokazalo ovladavanje Velebitom od strane specijalne policije, posebno za kasniji uspjeh u provođenju „Operacije Oluja".

Također, posljedično je oslobođena Hidroelektrana Peruča, čime je pobunjenim Srbima onemogućen pokušaj dizanja brane u zrak.

Oslobađanje zadarskog zaleđa imalo je veliki, pozitivan značaj pa i u očima međunarodne zajednice, iako su određeni politički krugovi u Hrvatskoj tražili negativne konotacije. Konačno, o značaju dovoljno govori priznanje suprotne strane. General SVK Milislav Sekulić, u knjizi „Knin je pao u Beogradu", analizirajući vojne poraze vlastite vojske vrlo precizno je „Operaciju Maslenica" detektirao kao preokret kojime su započeli svi daljnji porazi SVK.

Zanimljivo, unatoč pobrojanim činjenicama, „Operacija Maslenica" nije dovoljno vrednovana. Čak su neki politički krugovi nenaklonjeni politici Franje Tuđmana konstruirali neutemeljenu tezu koja implicira da je operacija pokrenuta zbog izbora za Županijski dom Sabora RH u veljači 1993.

Operacija je pokrenuta ponajprije zbog iracionalnog ponašanja pobunjenih Srba koji su otvoreno minirali svaku mogućnost mirovnog rješenja, čak i onog kojega je uvjetovao Vance-Owenov plan (povratak Hrvata u tzv. Ružičaste zone). S druge strane, Republika Hrvatska nužno je morala prometno povezati svoj sjever i jug, a što je dotad bila u stanju jedino uporabom zaobilazne i vrlo nestabilne prometne komunikacije trajektom preko Paškog mosta.

Pobunjeni Srbi u pregovorima tvrdoglavo su odbijali mogućnost dogovora, postavljajući nemoguće uvjete (primjerice plaćanje naknade za prometovanje magistralnom cestom). Vrlo važan čimbenik uoči pokretanja operacije bio je taj što je na bojišnici ostvaren preokret. Na Južnom bojištu nakon višemjesečne borbe deblokiran je Dubrovnik i oslobođeno je područje do Prevlake. Nakon toga, krajem godine general Janko Bobetko imenovan je načelnikom GSHV-a, a brigadir Ante Gotovina imenovan je na dužnost zapovjednika 6. operativne zone Split.

Nužnost planiranja oslobodilačke operacije uvjetovala je stalna nesigurnost za grad Zadar i okolicu. Kodni naziv operacije bio je „Gusar". Konačna odluka o pokretanju napada donesena je 19. siječnja.

Napadajni dio operacije "Maslenica"

Hrvatska vojska dobila je u zadaću osloboditi prostor Novskog ždrila i podvelebita, Ravnih kotara, osloboditi prostor Zračne baze Zemunik, odnosno šireg područja zadarskog zaleđa.

Na Velebitu su pak skupne snage specijalne policije, pod zapovijedanjem Mladena Markača, dobile u zadaću osloboditi prostor južnog Velebita gdje su izašle još u kolovozu 1992. godine, u „Operaciji Poskok 1".

Dobra priprema rezultirala je velikim uspjehom već prvog dana operacije kada su pripadnici specijalnih postrojbi MUP-a presjekli komunikaciju Obrovac-Gračac. Štoviše, na Velebitu su priredili zasjedu pripadnicima tzv. „Plavoga bataljuna" iz Gračaca, u kojoj su poginula 22 pripadnika SVK.

Nakon teških borbi na Velebitu specijalna policija preuzela je nadzor na širem području Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana, ključnih vrhova za daljnje borbene aktivnosti.

Oslobađanje prostora podvelebita (smjer napada: Rovanjska-Jasenice-Obrovac) bio je jedan od dva ključna cilja cijele operacije, ali ovdje napredovanje nije išlo zamišljenim tijekom zbog konfiguracije terena i jer su srpske snage pružile jak otpor hrvatskim postrojbama, okupljenim pod zapovjedništvom TG 112, (dijelovi 112. brigade, domobranske bojne, vod 72. bojne vojne policijespecijalna postrojba GSHV).

Nakon dva dana, preokret na bojišnici ipak je ostvaren osvajanjem brda Dračevac, odnosno uvođenjem snaga i oklopa tada 6. (kasnije 9.) gardijske brigade te je oslobođena sjeverna strana Novigradskog mora i omogućen pristup Novskom ždrilu. Zapovjedništvo sektorom obrane Velebita i podvelebita preuzeo je Mirko Norac, koji je u ožujku dužnost predao Damiru Tomljanoviću-Gavranu iz 1. GBR „Tigrovi".

Na drugom glavnom smjeru napada (Podgradina-Paljuv-Pridraga-Bruška) napadala je 4. gardijska brigada (4. GBR), uz pomoć dijelova 7. Domobranske pukovnije. Četvrta gardijska brigada se s pravom navodi kao postrojba koja je bila nositelj ovladavanja Ravnim kotarima. Okončanjem napadajnih djelova imala je devet poginulih i 54 teže ili lakše ranjenih pripadnika.

Iako su pješačke bojne izvučene iz borbe, neki dijelovi brigade ostali su kao podrška postrojbama koje su preuzimale crtu. Stoga je i u daljnjim sukobima 4. GBR trpjela visoke gubitke, a do 30. ožujka poginulo je još osam pripadnika brigade. U napadajnom dijelu, do 27. siječnja, 4. GBR imala je niz dramatičnih okršaja: na Gradini gdje je prvog dana 2. bojna osvajala brdo opasano sustavom bunkera, u prodoru prema Islamu Grčkom i Latinskom (Kuli Janković Stojana), odnosno selima Kašiću i Lakićima gdje je 3. bojna napadala sa svega 86 pješaka i gdje su oklopne snage imale izravne, bliske sukobe s oklopom neprijatelja.

Isto tako, zanimljivo, u napadu, kao bok 4. brigadi, dobivši vlastitu zonu odgovornosti (smjer: Suhovare-Drače-Zemunik Gornji), sudjelovala je Borbena grupa 113. brigade HV-a koju su većinom činili ročni vojnici.

Uz snage specijalnih postrojbi GSHV i domobrana, kasnije voda vojne policije, dva puta su bez uspjeha napadali selo Drače. Na pomoćnim smjerovima napada, unatoč problemima, oslobođen je čitav niz mjesta u zadarskom zaleđu i glavni cilj, Zračna baza Zemunik. U napadu su sudjelovali dijelovi 7. dp, Pješačka satnija 93. ZB Zadar, satnija MOMP Ugljan-Dugi otok, dijelovi Bojne Kralj Tomislav, vod 264. IDS Split, 53. bDMP Split i borbena skupina Bojne Zrinski. Uz Zračnu bazu ovladano je i selom Škabrnja, ali je u protunapadu izgubljeno brdo Ražovljeva glava, ključno za kontrolu tog područja.

Obrana dosegnutih ciljeva

Protunapad je počeo na svim dijelovima bojišnice. Prve reakcije Glavnog štaba SVK bile su spore i zakašnjele. Praktično je tek četvrti dan srpska strana počela činiti korake koji nisu bili samo obrambene naravi.

Dan ranije na područje tzv. Krajine pristigao je Željko Ražnatović-Arkan, potom su počele pristizati brojne postrojbe dragovoljaca iz svih krajeva „Krajine", BiH i Jugoslavije. Konačno, srpska strana pokreće 27. siječnja operaciju kodnog naziva „Čelik" kojoj je cilj bio da povrate sva izgubljena područja.

Unatoč silovitim borbama, velikim žrtvama, Srbi nisu gotovo ništa uspjeli vratiti. Upravo je početak protunapada bilo najkritičnije razdoblje za hrvatsku stranu jer su postrojbe, posebno nositelj operacije 4. GBR, bile izmorene i opterećene velikim gubicima.

Stoga su u borbu protiv brojnih postrojbi dragovoljaca, od kojih su neke uistinu bile na vrlo visokoj kvalitativnoj razini, u borbu uključene najbolje hrvatske postrojbe. Uspostavljen je zračni most te su helikopterima pristizali dijelovi gardijskih brigada: 2., 3., 5., potom 7. i 1. GBR.

No, u borbu su uključene i druge postrojbe Hrvatske vojske i policije. Pripadnici Hrvatske ratne mornarice, Hrvatskog zrakoplovstva, Elektronskog djelovanja i pričuvnih postrojbi zajedno s pripadnicima gardijskih postrojbi, dali su velik doprinos. Neke od njih pretrpjele su visoke gubitke (133. brigada, 141. brigada, 145. brigada, MDP „Vange" Pula, itd).

Iako su se borbe vodile na cijeloj bojišnici, najteži okršaji dogodili su se tijekom višekratnih pokušaja Srba da osvoje selo Kašić, potom Novigrad i konačno Škabrnju.

Nemoguće je precizno navesti broj pristiglih dragovoljaca srpske strane, no prema dokumentima SVK i memoarskom gradivu zapovjednika SVK može se zaključiti da ih je samo u prvoj polovini 1993. godine bilo više od 4300. U svakom slučaju, obrana ostvarenih ciljeva postignutih operacijom Maslenica za hrvatsku stranu bila je daleko teži dio bitke, u kojem su obje strane imale višestruko veće gubitke nego u prvih pet dana koliko je službeno trajala operacija.

Upravo zbog toga obrambeno razdoblje operacije „Maslenica" zaslužuje mnogo veću pozornost nego ju je imala do sada.

Posebnosti operacije "Maslenica"

Puka kronologija ne može obraditi mnoge značajne događaje ili posebnosti, bez kojih operacija Maslenica zasigurno ne bi imala tijek kakav je imala.

Primjerice, važna je bila uloga, ali i žrtva 7. domobranske pukovnije (14 poginulih), kao i drugih domicilnih postrojbi (SJP PU Zadar-Poskoci, 112. brigada, domobranskih bojni: Benkovac, Biograd, Obrovac, potom ZB Zadar, MOMP Ugljan-Dugi otok). Isto tako, teško je i zamisliti u kakvim uvjetima su na Velebitu napadale skupne snage Specijalne policije ili jedinice poput Velebitske satnije ili Planinske satnije „Velebit".

Upravo na Velebitu, a potom i u obrambenoj fazi operacije veliki doprinos opasnim letovima kojima su prevozili ljudstvo i opremu pružale su snage Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Isto tako neznana je uloga Hrvatske ratne mornarice, posebno jedne male postrojbe, satnije MDP „Vange" iz Pule koja je unatoč gubicima pružala herojski otpor u obrani Novigrada.

Posebno je zanemarena uloga pripadnika Saniteta koji su u „Maslenici", kako u Ravnim kotarima tako i na Velebitu, činili čuda da zbrinu velik broj ranjenih. Obranu „Maslenice" obilježile su dvije velike tragedije. Prva je velika pogibija pripadnika 3. bojne 3. GBR. u obrani Kašića, sela nad kojim se u jednom danu gubio i vraćao nadzor.

Druga tragedija dogodila se tijekom izvođenja napadnih akcija 7. GBR na selo Drače. Od eksplozije granate u cijevi minobacača 120 mm život je izgubilo pet, a u pješačkom napadu još šest „Puma".

Veliku, dosad javnosti nepoznatu, žrtvu prinijeli su pripadnici 2. GBR tijekom uspješne obrane Novigrada. Široj javnosti malo je poznata herojska obrana Škabrnje pripadnika IX. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban".

Oni su napadima elitnih postrojbi odolijevali 43 dana, ali i velika pogibelj (10 poginulih 7. Dp i ZB Zadar) tijekom ponovne okupacije Škabrnje. Jednako tako, široj javnosti potpuno su nepoznati dramatični detalji i tijek velikih radova na razminiranju Zračne baze Zemunik i gradnja pontonskog mosta.

Svečanim otvaranjem te dvije prometne lokacije, u nazočnosti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana (18. srpnja 1993.) operacija Maslenica simbolički je završena, iako su borbe, odnosno topnički udari i diverzije potrajale do kraja 1993.

Bitka za zadarsko zaleđe poseban je događaj iz Domovinskog rata, u čije istraživanje treba uložiti još mnogo truda. Svojim značajem operacija „Gusar", odnosno „Maslenica", to je svakako zaslužila.