Život u zajednici je ljudsko pravo koje je u proteklim godinama zahvaljujući procesu deinstitucionalizacije domova socijalne skrbi ostvarilo 843 osoba s poteškoćama koje sada uz potporu stručnog osoblja samostalno žive u 224 stana i taj proces ide dalje, rečeno je u utorak na okruglom stolu koji su organizirali Ministarstvo socijalne politike i mladih i Sindikat socijalne skrbi.

Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić istaknula je kako se u zadnje tri godine proces deinstitucionalizacije ubrzao, da su zatvorena dva doma u kojima su korisnici bili smješteni i više od dvadeset godina.

"U posljednje tri godine 400 korisnika napustilo je institucije i smješteno u stambene zajednice, a njihova svjedočanstva govore da su zadovoljni i da takvo što nisu mogli ni sanjati", rekla je Opačić. Takav smještaj moramo razvijati i dalje uz potporu i razvoj svih usluga koje takvim ljudima trebaju, od patronaže, dnevnih boravaka, prijevoza, zapošljavanja, rekla je Opačić.

Istaknula je da se do sada proces deinstitucionalizacije uglavnom financirao novcem Udruge "Otvoreno društvo" i proračunom Ministarstva, a da je od iduće godine za financiranje asistenata na raspolaganju novac iz dva europska fonda.

Cilj nam je da tijekom ove godine još 400 korisnika institucija smjestimo u stambene zajednice. Što više stanova koji su prazni nastojimo dobiti od DUDI-a (državne agencije za nekretnine), rekla je Opačić dodajući kako je cilj da u institucijama ostanu najteži korisnici.

Svima koji uz asistente mogu živjeti u zajednicama to treba omogućiti jer je to daleko bolje i kvalitetnije, poručila je Opačić.

Navela je da u 30 stanova žive i djeca koja su bez roditeljske skrbi, a koja su donedavno bila smještena u institucijama.

Ravnateljica Centra za rehabilitaciju "Stančić" Sanja Grbavac navela je da je u dvije godine dom napustilo 97 korisnika. Smješteni su u stanove u Sesvetama i Dugom selu koji su iznajmljeni ili ih je država dala na korištenje.

Prosječno u stanu žive četiri osobe kojima su na raspolaganju mnoge usluge. Neki od njih dobili su i posao, pa tako dvije žene rade kao čistačice u DM-u, jedan je korisnik zaposlen kao kućni majstor u školi, ima i onih koji su zaposleni na pripremi obroka u restoranima, a svi su izrazito zadovoljni novim životom.

Proces deinstitucionalizacije tekao je u više faza, a najbitnije je da se za svakog korisnika donosio individualni plan vodeći računa o njegovim mogućnostima, potrebama, ali i odnosima koje je imao u centru, sa svojim prijateljima, cimerima ili čak o ljubavnim vezama, rekla je Grbavac.

U njihovim stanovima sada im pomažu djelatnici centra, no problem je što za novi posao osobnoga asistenta ne ostvaruju dodatak na uvjete rada, navela je Grbavac, dodajući da su u centru ostali oni korisnici čije zdravstveno stanje ne dozvoljava inkluziju, odnosno život u zajednici.

O deinstitucionalizaciji Doma za psihički bolesne odrasle osobe Osijek govorio je ravnatelj Ladislav Lamza podsjetivši kako se često može čuti kako je taj proces skup.

No, kada se uzme u obzir da se mnogi korisnici osposobe za samostalan život, neki čak i zaposle, podaci govore drugačije, odnosno da su troškovi skrbi u stambenim zajednicama manji, a njihovo zadovoljstvo nemjerljivo.

Mjesečna cijena za skrb o jednom korisniku u stambenoj zajednici kreće se od 1900 do 9000 kuna, ovisno o tome je li stan iznajmljen ili ga je država dala na korištenje, te o vrsti usluga koje korisnik prima.