Ordinacije obiteljske medicine, pedijatrije, ginekologije i stomatologije prepuštaju se koncesionarima, a domovi zdravlja bi se, umjesto primarne zdravstvene zaštite, bazično bavili sekundarnom, odnosno postat će mjesta brze dijagnostike i brzog specijalističkog liječenja. Reforma kroz dva ključna zdravstvena zakona, Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kroz od tri do pet godina preorijentirat će specijalističku zdravstvenu zaštitu na lokalnoj razini i smanjiti pritisak na bolnice, objašnjava Siniša Varga.

Klima-uređaji i zarada

- Umjesto da se bave primarnom zdravstvenom zaštitom za koju su dokazali da ne znaju i ne rade je dobro, preorijentirat ćemo domove zdravlja da organiziraju specijalističku zdravstvenu skrb, samostalno ili u suradnji s bolnicom u županiji ili regiji. U DZ će se dobivati brza dijagnostika i brzo specijalističko liječenje, a to je proces koji traje od tri do pet godina - kaže Varga te ističe da nije problem u liječnicima zaposlenima u domovima zdravlja, već u ravnateljima, javlja Vecernji.hr

- Za isti novac koncesionar bi osigurao punu zdravstvenu zaštitu pacijentima, potpunu opremljenost ordinacije, koja je i oličena, s klima-uređajima, i imao zaradu. Ordinacije su neopremljene i posluju s gubitkom. Neobjašnjiv je tok novca kad uđe u dom zdravlja, ali to je pitanje više za njihove vlasnike - kaže te naglašava: - U velikom broju slučajeva nije na doktorima krivnja zbog prevelikog upućivanja u bolnice ili izdavanje lijekova. Nemaju na čemu raditi, je rim to nije omogućio njihov ravnatelj. Imamo primjer županijskog DZ-a u kojem 80% ambulanti nemaju vagu i visinomjer! Ne da nemaju EKG ili holter! I naravno da pacijente upućuju u bolnicu jer ih ne mogu liječiti - govori Varga.

Odluče li tako osnivači (županije), nikakvih promjena u primarnoj zaštiti na njihovu području ne mora biti. Predloženim zakonskim izmjenama, koje će uskoro u javnu raspravu, dokida se, kako to naziva ministar, prisilna nacionalizacija, koja propisuje da županija mora imati 30% liječnika zaposlenih u domovima zdravlja.

- Sada prepuštamo lokalnoj upravi i samoupravi da odredi koliko zaposlenih u domovima zdravlja želi imati. Oni mogu i zadržati ovakvo stanje. Treba zapravo vidjeti zašto grupica od 48 ravnatelja DZ-a ugrožava zdravstvenu zaštitu cijele nacije. Ima županija u kojima primarna zdravstvena zaštita odlično funkcionira bez ijednog zaposlenog - kaže Varga i navodi podatke HZZO-a koji govore o navikama propisivanja lijekova i upućivanja u bolnicu.

- Liječnici opće prakse zaposlenici domova zdravlja nekritički propisuju lijek a da ne gledaju zdravstveno stanje pacijenta. Kako specijalist propiše, oni napišu recept. Ne svi, ali većina. Po listama čekanja većinom su pacijenti u skrbi zaposlenika DZ-a, a ne koncesionara - nabraja Varga.

Na primjedbu da liječnici DZ-a manje "klikaju" mišem kompjutora, dok koncesionarima o tome ovisi plaćanje, odvraća da su te optužbe deplasirane jer "pravilna evidencija sastavni je dio medicinske dokumentacije" pa je bilježenje u računalo za pohvalu, a ne zamjerku. - Ali i ja bih volio da se u tih 15, 20 minuta doktor više posveti pacijentu, a u kompjutor da pogleda poslije - dodaje.

A što je s problemom slabo naseljenih mjesta koja liječnicima nisu atraktivna?

- Ne žele onamo za 6,7 tisuća kuna, koliko je plaća liječnika DZ-a, ali je voljan kao koncesionar jer ima osigurana materijalna sredstva. Percipiramo otočne i brdsko-planinske krajeve i plaćamo nadstandard u tim mjestima. Plaćamo ga i domovima zdravlja, no liječnik koji ide tamo ne osjeti to u plaći, jednako je plaćen kao u gradu. Koncesionar bolje zaradi jer zna raspolagati novcem, što ravnatelj DZ-a ne zna, tvrdi Varga.

Zakonske izmjene dotiču se i privatnih bolnica, a Varga objašnjava da je riječ o postojećim specijalnim bolnicama, koje mogu biti privatne i sada, a omogućuju uvođenje dodatne djelatnosti. Sada za nju moraju osnivati posve novu ustanovu s pripadajućim upravnim vijećem, upravom, računovodstvom itd.

Hrvatski je sustav zdravstva odavna prepoznat i dandanas cijenjen u svijetu, a danas i jedinstven po nerazmjeru ulaganja i dostupnih usluga, pa je opravdan strah od urušavanja temelja javnog zdravstva koje je ustanovio dr. Andrija Štampar. Hoće li nas izbacivati iz bolnice ako nemamo novca?

Bolesti su se promijenile

- Takve najave dolaze iz redova najjače oporbene stranke, koja je zagovarala razbijanje HZZO-a na manje jedinice. SDP zagovara model univerzalnog, egalitarnog solidarnog zdravstvenog sustava i od toga ni milimetar ne odstupa. Zagovaramo sustav javno financiranog sustava zdravstva koji ima svima dostupne kvalitetne zdravstvene usluge po jednakim osnovama - tvrdi. Andrija Štampar je, kaže, osnovao higijenske zavode, što su danas Zavodi za javno zdravstvo, i to zbog difterije, tuberkuloze, sifilisa, upale pluća... bolesti zbog kojih su ljudi umirali s prosječno 50 godina. Danas Hrvat u prosjeku umire sa 78 godina i to u 80% slučajeva od kronične nezarazne bolesti - dijabetesa, moždanog ili srčanog udara ili tumora.

- Zadržavati ono što je bilo aktualno prije 50 godina nije primjereno. Ne samo da ćemo domove zdravlja zadržati nego i unaprijediti jer kronične nezarazne bolesti zahtijevaju puno više skrbi u zajednici, puno više specijalistiku bližu pacijentima, da ne moraju putovati 50-60 km do bolnice. Trebaju nam kardiolozi, kirurzi, otorinci, oftalmolozi i drugi specijalisti u domovima zdravlja pa je očekivati da će se dio liječnika opće prakse u domovima zdravlja specijalizirati.

Za bolnicu će biti samo egzemplarni slučajevi - navodi Varga i zaključuje kako se takvom organizacijom izbjegavaju bolničke infekcije i putni troškovi, što sustav čini racionalnijim i sigurnijim za pacijente.