Visoka nezaposlenost mladih kojom se Hrvatska svrstava u neslavni vrh europske statistike zorno pokazuje ne samo razinu depresije koja vlada u zemlji, već i poremećaje koji su rezultat dugogodišnjeg nerazumijevanja međusobnih odnosa gospodarstva i obrazovanja.

Nezaposlenost mladih problem je u cijeloj Europi, a s dodatnih sedam milijardi eura u proračunu i s ukupno 72 milijarde eura za mjere zapošljavanja mladih do 2020. godine pokazuju koliko se ozbiljno shvaća situacija, piše Narodni list

Uz problem nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj direktno se veže nedovoljna kompetentnost i katastrofalni sustav obrazovanja koji producira vojsku ekonomista, politologa, sociologa i drugih zanimanja predodređenih za dugogodišnje čekanje na burzi rada. S druge strane, stručnih kadrova koje traži tržište rada, cijenjeni su i dobro plaćeni, poput kuhara i konobara, plinoinstalatera i drugih proizvodnih zanimanja, nema dovoljno niti za sadašnju razinu gospodarstva, a kamo li za neki značajniji investicijski rast.

Europski uzori

Jedno od rješenja za smanjenje nezaposlenosti mladih, koje nam uostalom nameću i smjernice Europske komisije, je dvojni sustav obrazovanja po uzoru na razvijene zapadne zemlje poput SR Njemačke. Sustav je to koji ujedinjuje teoretsku i praktičnu nastavu, ali prvenstveno vezano uz potrebe tržišta rada i razvoj novih tehnologija.

Kod nas je, nažalost, sustav obrazovanja razdvojen od potreba tržišta rada i više je usmjeren na želje roditelja i učenika, zasnovane na nerealnim očekivanjima i aktualnim trendovima poželjnosti nekog zanimanja. Puno je poželjnije i "trendi" ići u ekonomiste i sociologe, nego li u automehaničare ili plinoinstalatere. To što će plinoinstalater odmah naći posao i zarađivati za život, s daleko većom mogućnosti biranja poslodavca i povećanja plaće od jednog ekonomiste koji je nakon godina truljenja na burzi prisiljen uzeti bilo kakav posao, biti potplaćen i strepiti od otkaza, mladima i njihovim roditeljima nevažno je u trenutku kad biraju za koje se zanimanje školovati. Mnogo je važnije što će reći "društvo" ili rodbina u tih nekoliko godina školovanja i kakav će biti prestiž u društvu.

Dvojni sustav obrazovanja, te kompetentnost i stručnost mladih na tržištu rada, kao i vezanost obrazovanja uz gospodarski oporavak, bile su teme nedavno održane konferencije "Dvojno obrazovanje - Instrument borbe protiv nezaposlenosti mladih", u organizaciji Ureda njemačke Zaklade Konrad Adenauer u Hrvatskoj, Zagrebačke inicijative i Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore.

Zaključak je ove konferencije da Hrvatska pod hitno mora reformirati sustav obrazovanja i mladima pružiti mogućnost stjecanja znanja i vještina koje su potrebne na tržištu rada. Uzor Njemačke koji se nametnuo i izborom organizatora konferencije, pokazuje da je jedan od glavnih razloga niske nezaposlenosti mladih u Njemačkoj upravo sustav dvojnog obrazovanja. U Njemačkoj, za razliku od Hrvatske, mlade koji ne misle studirati nitko ne podcjenjuje, strukovna zanimanja su cijenjena i poželjna, a majstorska razina osposobljenosti izjednačena je, ako ne i više cijenjena od nekih zanimanja koja producira visokoškolsko obrazovanje. U Njemačkoj je jasno i poduzetniku i ministru obrazovanja da inženjer ili tehničar bez stručne radne snage ne mogu ništa sa svojim teoretskim znanjem. Stoga je u Njemačkoj obrazovanje, a pogotovo strukovno, usmjereno prema potrebama gospodarstva, učenici nastavu pohađaju dva do tri dana u tjednu, a ostatak vremena obavljaju radnu praksu u nekoj tvrtki ili obrtu. Time su poslije obrazovanja u potpunosti osposobljeni za rad, a često u istoj tvrtki gdje su obavljali praksu dobiju i posao.

Takvi kadrovi u Njemačkoj od uglavnom rade već od završetka školovanja, dobro su plaćeni i nastavljaju edukaciju kroz posao te su posebno na cijeni na tržištu rada.

Hrvatska zbilja

Kod nas, čak i u strukovnom obrazovanju često se produciraju zanimanja nevezano uz potrebe tržišta rada, pa tako uporno upisujemo razrede i razrede frizera kojih je na burzi rada već godinama previše, a ne potiču se zanimanja poput zidara, bravara i drugih zanimanja za kojima vlada potražnja. Poticanje proizvodnih zanimanja u Hrvatskoj se zapostavlja godinama, radnici zreli za mirovinu zadržavaju se u tvrtkama koje ih nemaju s kim zamijeniti, a bilo kakva nova investicija u proizvodnji upitna je prvenstveno zbog nedostatka stručne i specijalizirane radne snage.

O dvojnom sustavu obrazovanja više je kazala profesorica Lidija Udiljak, stručna suradnica za strukovno obrazovanje Obrtničke komore Zadarske županije.

-Posljednjih je 18 velika borba da se uvede strukovno obrazovanje na način da ono bilo usko povezano s potrebama gospodarstva i to je taj tzv. dvojni model. Nažalost, to su vječita previranja i nadmetanja u nadležnosti između različitih ministarstava, a ministarstvo obrta je te javne ovlasti uz provođenju strukovnog obrazovanja prebacilo na Obrtničku komoru po uzoru na njemački sustav. Komora provodi dio koji se odnosi na provođenje praktične nastave i osiguravanja mjesta gdje će se ta nastava provoditi, dakle u licenciranim radionicama, pod vodstvom mentora. Međutim, Ministarstvo obrazovanja se otvoreno protivi tome i očito je da na toj najvišoj razini nije shvaćena potreba i različitost između strukovnog i ostalog obrazovanja, gdje se stječu stručne kompetencije prema kojima se poslije završene srednje škole dobiva gotov radnik koji odmah može raditi. - kaže profesorica Udiljak.

Prilikom pregovora Hrvatske za pristupanje Europskoj uniji, u sektoru obrazovanja, jedino je strukovno obrazovanje dobilo ocjenu 4 od mogućih 5, što znači da je već tada bilo prepoznato kao dobro i kvalitetno. Nažalost, kaže Udiljak, izmjenama Zakona o obrtu sve je to vraćeno unatrag.

-Zbog takvog odnosa Ministarstva obrazovanja, strategija razvoja obrazovanja je od strane Europske komisije nedavno vraćena na doradu, jer sve ono što je u strukovnom obrazovanju bilo dobro, oni su izbacili. Problem je u tome što bih rekla da u Ministarstvu obrazovanja jednostavno ne razumiju razlike strukovnog i običnog obrazovanja, jer ne možete staviti u isti koš jednog gimnazijalca i primjerice plinskog instalatera. Ne može se čak staviti pod isto jednog građevinskog tehničara, koji spada pod strukovno obrazovanje, i jednog zidara. Taj građevinski tehničar može znati teoriju, može kontrolirati i pratiti rad jednog zidara, ali on nikad neće uzeti maltu, žlicu i blok i sam zidati, dok zidar može početi s radom čim izađe iz škole. Škole bi se trebale moći samostalnije i efikasnije mijenjati prema potrebama tržišta rada i zahtjeva gospodarstva, a ne kao sad da za svaku, pa i najmanju promjenu nastavnog plana i programa, moraju od nadležnih ministarstava ishodovati puste dozvole. Dakle, školama na neki način treba dati prostora da u suradnji s gospodarstvom budu fleksibilnije, pa onda isto tako i dovoljno opremljene i moderne. Ono što treba napraviti je uređenje strukovnog obrazovanja isključivo i za potrebe tržišta rada, jer je onda to definicija za gospodarski oporavak. - zaključila je profesorica Udiljak.

Škola Vice Vlatkovića - predvodnik dvojnog obrazovanja

-Mi imamo u našoj državi i našoj županiji mogućnost odabira na koji će se način školovati učenike, pa imamo mogućnost tog dvojnog, odnosno tzv. jedinstvenog obrazovanja i koji je blisko vezan s gospodarstvom. Tu već u prvih dvije godine imamo po 900 sati praktične nastave i to je stvar izbora vodstva škole. Slično kao primjerice u školi Vice Vlatkovića koja je predvodnik dvojnog obrazovanja i gdje djeca također obavljaju praksu u školskim radionicama, ali gdje se veći dio praktične nastave odvija u gospodarskim radionicama. Tako djeca iz Vice Vlatkovića imaju iskustvo u stvarnom životu i poslu, znaju kakva je atmosfera u primjerice mehaničarskoj radionici, dio su radnog procesa i to shvaćaju, za razliku od djece koji taj radni proces samo simuliraju. - kazala je Lidija Udiljak.