Posmrtni ostaci 136 Bošnjaka koje su vojska i policija bosanskih Srba ubile u Srebrenici u srpnju 1995. godine ispraćeni su četvrtak iz mrtvačnice u Visokom prema Memorijalnom centru u Potočarima gdje u subotu trebaju biti pokopani, javlja N1info

Za sprovod koji će biti organiziran na dvadesetu obljetnicu najvećeg zločina u Europi počinjenog nakon Drugog svjetskog rata pripremljeni su posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama i čija je identifikacija bila moguća samo usporedbom s DNK uzorcima preživjelih srodnika.

Kolona s kamionom na kojemu su bili tabuti s posmrtnim ostacima na putu ka Srebrenici prošla je kroz Sarajevo zaustavivši se nakratko ispred zgrade Predsjedništva BiH. Tamo su je u tišini dočekale stotine ljudi među kojima je bilo i nekoliko desetaka dužnosnika na različitim razinama vlasti predvođenih članovima Predsjendištva BiH Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem.

Minutom šutnje i molitvom odana je počast žrtvama među kojima je i osam dječaka koji su 1995. godine kada su ubijeni imali tek po šesnaest godina.

"Čovjek ne može pojmiti da je netko bio spreman jedan opkoljeni grad koji je bio izgladnjivan godinama tako uništiti. To nije bilo u afektu, to je sustavno rađeno. Bio je to genocid do zadnjeg čovjeka do kojega su uspjeli doći", kazao je novinarima Izetbegović nakon odlaska kolone ka Srebrenici.

On je po prvi puta komentirao i ruski veto na rezoluciju kojom je u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u srijedu spriječeno usvajanje rezolucije kojom bi se osudio srebrenički genocid i odala počast žrtavama.

"Neshvatljiva je spremnost jedne velesile da se takav zločin, taj genocid niječe. Rezolucijom nije prozivan niti jedan narod ili država nego oni koji su taj zločin počinili. Ja ne mogu pojmiti spremnost da se niječe takav zločin", kazao je Izetbegović.

Konstatirao je kako je time, uz ranije privođenje ratnog zapovjednika obrane Srebrenice Nasera Orića po tjeralici koju je raspisala Srbija, zaustavljen proces pomirenja u regiji no on će se, drži Izetbegović, morati nastaviti a Aleksandar Vučić, predsjednik vlade države "koja je sudjelovala u zločinu" tome će morati dati svoj doprinos.

"Očekujem da će Vučić tome dati svoj doprinos a možda je sada najbolje šutjeti o svemu, pokloniti se žrtvama a onda učiniti nešto i odužiti se za zločin u kojemu je i te kako sudjelovala i Srbija", kazao je Izetbegović.

Američka veleposlanica u BiH Maureen Cormack koja je također sudjelovala u ispraćaju srebreničkih žrtava kazala je kako ju je kao majku koja razumije patnje drugih majki osobno teško pogodilo rusko odbijanje da podupre rezoluciju koja je trebala osuditi zločin genocida. "Ta činjenica ipak neće promijeniti privrženost SAD žrtvama Srebrenice i samoj Srebrenici", kazala je veleposlanica Cormack.

Za Hatidžu Mehmedović, predsjednicu udruge "Majke Srebrenice" nema dvojbe da se od činjenica ne može pobjeći te da će genocid morati priznati i oni koji su za njega odgovorni što se odnosi i na predstavnike vlasti Srbije. "No to ne smiju biti prazne riječi nego konkretna djela. Nadam se da Vučić priznaje genocid no ne može kazati pravu istinu iako će jednog dana to morati prihvatiti. Vrijeme ne može uništiti one bijele nišane (u Potočarima) i to će ostati sviđalo se kome ili ne", kazala je Hini Mehmedović.

Među ženama koje su došle ispratiti posmrtne ostatke Srebreničana bila je i Behija Ordagić (56). "Ne, danas ne ispraćam nikoga posebnog. Muža, sina od osamnaest godina a i dva brata sam ranije ispratila i pokopala no svi ovi ubijeni su i moji i došla sam im odati počast. Sve su ovo moja braća", kazala je Hini Ordagić. Ona i njena obitelj živjeli su u Vlasenici odakle su morali pobjeći 1991. godine i potražiti spas u Srebrenici koja je tada bila pod nadzorom Armije BiH. Nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995. godine ona i kćer su deportirani konvojem zajedno s drugim ženama."Muž i sin su krenuli kroz šumu i od tada ih nikada više nisam vidjela", kazala je Ordagić. Njihova su tijela nakon rata nađena u dvije masovne grobnice."Kad ga ukopaš znaš da ga nema više. Pomiriš se sa sudbinom", kazala je Ordagić koja sada živi u Sarajevu a svakog mjeseca odlazi u Potočare kako bi obišla grobove.