Događaji

Harač na harač

Od svega što zaradimo - država nam haračem otme i do dvije trećine!

Od svega što zaradimo - država nam haračem otme i do dvije trećine!

Ako ste mislili da je život u Hrvatskoj neizdrživ zbog malih plaća i skupih troškova života, prevarili ste se, jer najveći trošak koji plaćamo je država. Na sve moguće i nemoguće načine, raznim porezima, prirezima, nametima i haračima, država nam danas uzima daleko više nego što su i najokrutniji feudalci uzimali svojim kmetovima u srednjem vijeku, piše Narodni list

S prosječnom neto plaćom od primjerice 5.500 kuna vi ustvari zaradite preko 10.000 kuna, od čega vam država na ovaj ili onaj način uzme preko 60 posto za svoje potrebe, a koliko su građani zadovoljni uslugom koju dobivaju za toliki harač, pokazuju i rezultati brojnih anketa, kao i izbori na koje izlazi sve manje birača.

Dan poreznih sloboda

Dok strane rejting agencije ruše kreditni rejting Hrvatske na razinu smeća, a Europska unija, Svjetska banka, MMF i druge institucije šalju nedvosmislena upozorenja da se približavamo grčkom scenariju i da nam je država daleko preskupa, pa iz dana u dan postaje i sve skuplja, katastrofalni podaci o svoj silini nameta kojima nas opterećuju i sisaju do zadnje kapi krvi, zorno pokazuju zašto nam je ovako loše i kako ustvari ta golema i nefunkcionalna tvorevina utječe na svakog od nas.

Ovih dana mediji se zgražaju nad podacima Udruge poreznih obveznika Lipa, koji održavaju popularnu internetsku stranicu na kojoj možete vidjeti tzv. Dan poreznih sloboda, odnosno dan u godini kad konačno prestajete raditi za državu i radite za sebe i svoju obitelj. Iako se po njihovom izračunu taj Dan poreznih sloboda za prosječnog Hrvata događa tek otprilike krajem lipnja ili početkom srpnja, što znači da pola vaših prihoda ide državi - istina je još gora.

Sve stvari koje nam dosadašnje Vlade RH ističu kao "besplatne" poput zdravstva, školstva, socijale, korištenja cesta, mirovinskog sustava pa nadalje, ustvari su plaćene i preplaćene, a da ih možemo plaćati i koristiti u nekoj normalnoj državi, koštale bi nas daleko manje i pružale daleko više.

Udruga Lipa izračunala je kako s prosječnom plaćom samo za mirovine izdvajamo oko 27.000 kuna godišnje, zatim slijedi zdravstvo kojeg plaćamo oko 16.000 godišnje te obrazovanje za koje dajemo 8.300 kuna.

Ukupno državi za ove tri stavke prosječni hrvatski radnik daje preko 50.000 kuna svake godine, pa nek nam opet kažu da je to "besplatno". Tu treba napomenuti da niti taj najveći pojedinačni iznos - onaj za mirovinski sustav, ustvari ne pokriva potrebe današnjih umirovljenika i da još kroz razne poreze izdvajamo najmanje toliko da bi se svakog mjeseca mogle isplatiti mirovine.

Slična je situacija i sa zdravstvom koje neprekidno stvara gubitke i teško se može nazvati kvalitetnim, kad za gotovo bilo koju uslugu čekate mjesecima na red. Obrazovanje nije potrebno posebno isticati, pogotovo kad nas u posljednje vrijeme rezultati naših školaraca svrstavaju sve bliže dnu svjetske ljestvice.

Za financijske rashode izdvajamo 7.300 kuna, za obranu - 3.500 - iako ćemo jedva složiti nekoliko ispravnih vozila, tenkova i aviona za najavljenu paradu, za socijalnu zaštitu 8.800, za javni red i sigurnost oko 5.100 kuna i tako dalje sve do golemih 91.766 kuna koje nam država oduzima godišnje za svoje funkcioniranje te spore i loše usluge građanima.

Harač na harač

No, izračun Udruge Lipa ne pokazuje stvarno stanje jer je udio koji država uzima od naših plaća daleko veći, a na primjeru dvije plaće u Zadru izračunati ćemo koliki je ustvari harač države.

Konkretno, na prosječnu neto plaću koja je u travnju iznosila 5.676 kuna državi dajete prvo porez na dohodak, koji za ovu plaću iznosi 25 posto, odnosno 1.394 kune, čime vaša bruto plaća raste na 6.970 kuna.

S neto plaćom i porezom, država vam još uzima i razne doprinose, koji pokazuju da s prosječnom neto plaćom od 5.576 kuna ustvari zarađujemo 9.562 kune. Tako za doprinose u zdravstvu dajete svaki mjesec 1.045 kuna, koristili taj mjesec zdravstvene usluge ili ne. Za prvi stup mirovinskog osiguranja plaćate mjesečno 1.045,5 kuna na što još ide izdvajanje za drugi stup u iznosu od 348,5 kuna, što znači da ćete u 40 godina radnog vijeka za mirovinu izdvojiti više od 660.000 kuna. Uz doprinose za zaštitu na radu od 34,85 i za zapošljavanje od 118,49 kuna ukupna se davanja državi dolaze na 3.986 kuna ili gotovo 42 posto onoga što ukupno zaradite.

Ako mislite da ste uz porez na dohodak i razne doprinose završili s davanjima državi, grdno se varate, jer i od neto plaće svakim trošenjem država vam nastavlja uzimati harač. Tako primjerice plaćate RTV pristojbu od 80 kuna, koja ide u državni proračun i raspoređuje se uglavnom državnoj radio-televiziji, a manjim dijelom i lokalnim televizijama i radio postajama. Ako mjesečno potrošite 500 kuna na gorivo, od toga država uzima još 287,5 kuna, a na trošku automobila državi mjesečno dajete još 83 kune.

Kad kupujete hranu državni je harač nešto manji - oko 15 posto i od primjerice 2.000 kuna mjesečnog troška za hranu u državni proračun uplaćuje se još 305 kuna. Režije koje plaćate uglavnom državnim ili tvrtkama u lokalnom vlasništvu također od onoga što vam naplate dio uplaćuju direktno u državni proračun, pa za režije od 1.000 kuna državi dajete 180 kuna ili 18 posto.

Od onog dijela koji vam preostane kad potrošite na bilo što, dio opet u obliku PDV-a dajete direktno u državni proračun, na što otpada još 218 kuna. Ako ste pritom i pušač i pušite jednu kutiju cigareta dnevno, mjesečno državi dajete još 282 kune. Od vaše ukupne plaće koju poslodavac izdvaja za vaš rad, a iznosi 9.562 kune država vam na ovaj ili onaj način uzima harač od fantastičnih 5.313 kuna, a dio koji ste doista potrošili na sebe i vlastitu obitelj iznosi tek oko 4.250 kuna ili oko 44 posto. Najveći dio vaše plaće, čak 56 posto, odlazi direktno ili indirektno u državni proračun.

Veća plaća - veći namet

Što se tiče poreza na dohodak, on se razrezuje u tri skupine - po stopi od 12 posto za poreznu osnovicu do visine 2.200 kuna, 25 posto za osnovicu do 13.200 kuna i po 40 posto iznad te granice.

Dakle, ako kojim ste slučajem "sretniji" od prosječnog Hrvata, pa vam je plaća primjerice dvostruko veća i "na ruke" dobivate dvostruko više - dakle oko 11.000 kuna, država će vam uzeti još više.

Samo poreza na dohodak platit ćete 4.760 kuna, a još za doprinose dodatnih 7.471 kuna, što znači da od vaše bruto plaće od 23.231 kunu - država odmah uzima više od pola - 12.231 kunu. Ako u obitelji imate dvoje pušača državi ćete dati još 564 kune, RTV pristojba je istih 80 kuna, a obzirom da vjerojatno imate dva automobila državi dajete 166 kuna za vozila i još 575 kuna kroz namete u cijeni goriva. Trošite vjerojatno i dvostruko više na hranu od prosječnog Hrvata, pa vam država i tu uzme još 610 kuna, a i na nešto veće režije još 270 kuna. Dok potrošite ostatak u državni ćete proračun od toga uplatiti još 295 kuna.

Sveukupno vas nameti na potrošenu neto plaću izađu oko 2.560 kuna, čime država od vaše "velike" plaće na koncu uprihoduje gotovo 15.000 kuna, a vi na sebe i svoju obitelj trošite ostatak od 8.440 kuna, što znači da je odnos novca koji dajete državi gotovo dvije trećine onoga što zaradite.

Nakon sveopćeg harača, država i dalje smatra kako joj niste dovoljno dali za sve usluge koje vam kao građaninu treba pružiti, pa vam - iako za zdravstvo već izdvajate popriličan dio svojih prihoda, dodatno uzima namet u obliku participacije, nadoplate za lijekove ili pak njihovu punu cijenu ako se ne nalaze na listi HZZO-a i slično.

Slična parodija odvija se ukoliko kupujete automobil, pa od njegove cijene primjerice za mali gradski automobil od 110.000 kuna državi dajete oko 35.000 kuna odmah pri kupovini. Također, kao da već niste platili porez na tu kupovinu, očekuje vas i novi porez svake godine koji pak ovisi o snazi motora, pa ćete za spomenuti automobil plaćati još oko 500 kuna godišnjeg poreza ili nešto manje ako je slabijeg motora.

No, od svih tih silnih kuna poreza koji vam država uzme, računajući i 60-posto od cijene svake litre goriva koju potrošite, država ipak nema namjeru dopustiti vam "besplatni" izlazak na cestu, pa ćete platiti još i registraciju, tehnički pregled i čitav niz sitnih troškova za koje vjerojatno niti oni što ih naplaćuju ne znaju što znače.

"Sitni" troškovi

Za uslugu izdavanja prometne ili vozačke dozvole i drugih dokumenata naplatit će vam također pozamašan iznos, iako puki trošak tiskanja minijaturnog kartončića s plastičnim omotom zasigurno ne prelazi nekoliko kuna. Naravno, ne zaboravite državne biljege od barem 20 kuna koje plaćate na apsolutno svaku tu uslugu.

Dakle, ako pri registraciji vašeg vozila, uz osiguranje i cijenu tehničkog pregleda, plaćate 35 kuna za obrazac prometne dozvole, pa 40-ak kuna za ispunjavanje registracijskih listova, pa posebne naknade za okoliš, zatim 60-ak kuna za izdavanje nove ili zamjenu stare prometne dozvole, pa 100-tinjak kuna za "poslove koji prethode registraciji i produljenju valjanosti" i još 20-ak kuna za "naplatu propisnih usluga" i na sve to još najmanje 40-ak kuna državnih biljega, pitate se čemu ste uopće izdvajali tisuće kuna već od same plaće svakoga mjeseca, pa desetke tisuća kuna poreza na vozilo, kad vam zauzvrat ne mogu dati ili barem po cijeni izrade naplatiti najjednostavniji kartončić u plastičnom omotu koji opet ne treba vama nego državi i njezinim službenicima.

Naravno, uz takvu skupoću ide i "vrhunska" usluga, pa ćete za registraciju vozila potrošiti gotovo cijeli dan u redovima, za svaki dokument koji vadite barem nekoliko sati, a za "besplatno" liječenje vjerojatno i nekoliko mjeseci.

Za "članarinu" 500 kuna

Iako je osobna iskaznica ustvari dokument koji treba državi, a ne vama, jer vam neće trebati za ništa osim poslova koje obavljate s državom i njezinim institucijama, njezino izdavanje ćete skupo platiti. Makar slične iskaznice dobivate u primjerice svakoj gradskoj knjižnici besplatno, osobnu iskaznicu ćete platiti najmanje 80 kuna, plus naravno državni biljezi. Obzirom da se radi o novoj, elektroničkoj iskaznici njezino izdavanje traje mjesec dana?! Ako je želite što prije - ubrzano izdavanje i to u roku od tri dana dodatno će vas koštati 500 kuna, a ako ste malo strpljiviji i čekate deset dana - cijena iznosi "samo" 195 kuna. Pitate se dakako zašto ste već platili državi dvije trećine vaših prihoda za njezine usluge, ako vam i samu "člansku" iskaznicu naplaćuju dodatno i to po masnim cijenama.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.