Hrvatska izvještajna novinska agencija Hina utemeljena je na današnji dan prije četvrt stoljeća i u tom se razdoblju, s godišnjom proizvodnjom od 175 tisuća priloga koje šalje na adrese gotovo 300 korisnika, razvila u jedan od najznačajnijih izvora vijesti i drugih sadržaja u hrvatskom medijskom prostoru.

Hinu je zakonodavac (Sabor) osnovao 26. srpnja 1990., gotovo godinu dana prije proglašenja neovisnosti Hrvatske, stvorivši nacionalnu novinsku agenciju kao važan komunikacijski kanal prema domaćoj i inozemnoj javnosti. Tim je zakonom Hina ustanovljena kao "republička organizacija" koja se financirala državnim proračunom, a Zakonom od 25. listopada 2001. preustrojena je iz državne novinske agencije u demokraciji primjereni javni medij, odnosno u javnu ustanovu Republike Hrvatske koja se financira temeljem ugovora o skupnoj pretplati s državnim i javnim institucijama, te vlastitim prihodima s tržišta.

Osnivanje Hine

Prisjećajući se motiva s kojima je ulazio u izradu nacrta prvog zakona o Hini, njezin prvi ravnatelj Josip Šentija kaže da je želio stvoriti pouzdan opći servis vijesti, kojim će hrvatske redakcije dobiti izbor najvažnijih kvalitetnih informacija iz svijeta i koji će, također, inozemnoj javnosti dati kvalitetne i objektivne vijesti o Hrvatskoj.

Po uzoru na austrijsku agenciju APA, predložio je zadružni model ustrojstva, po kojem bi Hina bila vlasništvo hrvatskih medijskih kuća, no prevladali su interesi da to bude čvršći državni model ustrojstva.

Bivši ravnatelj Radio Zagreba i glavni urednik Hrvatske enciklopedije Šentija bio je motiviran Telegrafskom agencijom Hrvatske (TAH), koju je krajem 1944. u Topuskom osnovao Andrija Hebrang, ali koja nije zaživjela, te vlastitim iskustvom noćnog urednika na Radio Zagrebu iz kasnih pedesetih godina. Noćni izbor vijesti nailazio je na brojne teškoće s izvorima i tehnologijom distribucije. Noćne vijesti lektorirali su Dalibor Brozović i Bratoljub Klaić, ključne figure hrvatske lingvistike druge polovice 20. stoljeća, a nakon emitiranja Morzeovim pismom slane su u primorske radijske centre, gdje su ih primali tamošnji pomorci i "prevodili" za novinsku upotrebu.

Morali smo imati dotok svjetskih vijesti, a ne da ovisimo o Tanjugu. Međutim, većina svjetskih agencija imala je ekskluzivne ugovore s Tanjugom, pa smo za početak počeli samo s francuskom agencijom AFP, prisjeća se Šentija i dodaje da je uskoro na prvoj Hininoj adresi, Markov trg 5, bivši radijski stručnjak Prosper Maričić besplatno montirao satelitski prijem AFP-ove emisije.

Šentija je, kaže, u samom početku namjeravao emitirati nekoliko ključnih tema, primjerice uputiti na povijesnu važnost pisma Srbima Svetozara Pribićevića u kojemu on poziva svoje sunarodnjake u Hrvatskoj da se ne protive potrebi Hrvata za svojom državom. No, politički događaji pretekli su Šentiju u planovima. Umjesto 20. kolovoza, prva vijest objavljena je 17. kolovoza, pod pritiskom eskalacije političkog nasilja oko Knina, odnosno početkom "balvan revolucije". Odmah nakon obavijesti redakcijama da Hina počinje emitirati, koju je potpisao prvi glavni urednik Vjekoslav Krsnik, odaslana je vijest o sjednici hrvatske Vlade na kojoj se u posljednjoj točki, ali središnjoj temi prvog Hinina teksta, govorilo o "tzv. srpskoj autonomiji", odnosno najavi održavanja "samozvanog srpskog sabora".

Sljedeći dan Hina je emitirala 18 vijesti od kojih je jedna bila izvješće s Vlade o "mjerama zaštite ustavnog poretka", a sve druge odreda donosile su uzbunjene reakcije političke javnosti iz gotovo svih dijelova Hrvatske.

Razvoj političkih prilika potvrdio je ispravnost formiranja Hine, a Tanjugovi novinari i urednici najprije su ponudili suradnju, a dio njih uskoro je i prešao u Hinu. Sedam mjeseci nakon osnivanje Hine Šentija je imenovan višim savjetnikom Predsjednika Republike, iako je, kaže, za taj projekt tražio najmanje dvije godine. Hina je uskoro uspostavila suradnju s najvažnijim svjetskim agencijama.

Na mjesto ravnatelja Hine došao je bivši radijski novinar i ministar informiranja Milovan Šibl, a na mjesto glavnog urednika bivši Tanjugov novinar Mirko Bolfek. Bolfek je 2001. postao ravnatelj i ostao najdugovječniji čovjek na čelu Hine. Pored njega ravnatelji su još bili Branko Salaj, Ljubomir Antić, Smiljanka Škugor Hrnčević i Branka Gabrijela Valentić. Aktualna ravnateljica Valentić ušla je u tročlani Upravni odbor Europskog saveza novinskih agencija (EANA), što također govori o afirmaciji Hine.

Glavni urednici bili su još Benjamin Tolić i Darko Odorčić, a od 2013. godine glavni urednik je Serđo Obratov.

Hina danas

Hina je agencija srednje veličine, kao većina u zemljama EU, te danas ima 126 zaposlenih. Pored sjedišta u Zagrebu ima 30 stalnih i povremenih dopisništava u Hrvatskoj i desetak u inozemstvu. Njezin rad godišnje stoji 24 milijuna kuna od kojih jednu trećinu ostvaruje vlastitim prihodima na tržištu. Budući da je jedina medijska kuća u Hrvatsko koja je obveznik PDV-a u punom iznosu, Hina četvrtinu prihoda ostvarenih po ugovoru o skupnoj pretplati i s tržišta uplaćuje u državni proračun, tako da je stvarni trošak njezina poslovanja za državni proračun 15 milijuna kuna godišnje.

Od početka rada do 1. srpnja 2015., Hina je objavila ukupno 1.798.074 vijesti, što predstavlja dnevni prosjek od 198 vijesti. Također, objavila je 397.178 fotografija.

Na neposrednoj proizvodnji i obradi medijskih sadržaja zaposlena je 101 osoba, a u četvrt stoljeća kroz Hinu je prošlo 307 ljudi od kojih su se neki otišli u druge hrvatske medije ili strane agencije, a neki u politiku ili diplomaciju.

Hina je od osnutka do 2008. poslovala pozitivno i na kraju toga razdoblja ostvarila akumulirana sredstva od 17,6 milijuna kuna. Udio vlastitih sredstava u Hini je stalno rastao do 2006., kad se izjednačio s dijelom iz državnog proračuna. To je pomoglo Agenciji preživjeti teškoće u poslovanju koje su je pratile od 2008. do 2012., nakon provedenog restrukturiranja izaći iz gubitaka koju su dosegli gotovo 10 milijuna kuna.

Uz tri smanjenja plaća zaposlenicima u ukupnom iznosu od 25 posto, restrukturiranje koje je uključivalo smanjenje broja zaposlenih za 20 posto, prilagođavanje tržištu i uvođenje novih proizvoda, Hina je nakon niza godina 2014. ponovo počela poslovati pozitivno, uz vlastiti prihod od 8,6 milijuna kuna, odnosno jednu trećinu svoga proračuna. Pozitivan trend poslovanja nastavljen je i u 2015. Uređivačka politika usmjerena je jačanju uloge Hine kao javnog medija, širenju dopisničke mreže, tehnološkom osuvremenjivanju i razvijanju novih multimedijalnih sadržaja.

Politiku jačanja kreativnosti i stručne odgovornosti njezinih novinara ilustrira podatak o povećanju broja tematskih priloga sa 111 u 2012. na 285 u 2014., te smanjenje broja priopćenja s 4718 u 2012. na 1947 u 2014.. U pogledu tehnološkog razvoja. Hinin urednički, dizajnerski i informatički tim razvio je novi responzivni web portal, otvorio Hinu za društvene mreže, te razvio novi redakcijski sustav koji podržava i objedinjuje multimedijalne sadržaje.

Hinini sadržaji danas se mogu naći u gotovo svim relevantnim hrvatskim medijima, a o dosegu i raširenosti njezinih vijesti i izvještaja govori podatak da, primjerice, tridesetak hrvatskih novinskih portala u prosjeku ima dnevno više od 800 objava Hininih vijesti, ne računajući tiskana i online izdanja novina.

Smiješna strana Hine

Umjesto bilo kakvih ocjena i izjava koje mogu zvučati kao vlastiti marketing, donosimo nekoliko anegdota koje su na ljudski, smiješan, a ponekad i gorak način, obojili Hininu emisiju.

Kad se sportska rubrika uključivala u redakcijski sustav, jedan je mladi novinar testirao vezu porukom "Pozdrav svijetu, Mlinka" koja je greškom ušla u emisiju i doista završila u svim dijelovima svijeta.

Poruka "sistemskog vremena" koja se svakih 15 minuta emitirala kao znak Hininim korisnicima da su veze u redu, dala je, pak, ideju mladoj suradnici da svoje nestrpljenje 12-satnom ratnom "šihtom" prekrati internom "viješću" upućenom uredniku: "Ovo nije sistemsko vrijeme ali će se pojavljivati svakih 15 minuta dok nas urednik ne pusti doma". Urednik na desku umjesto da izbriše, emitirao je tu poruku.

Obrađujući jedno priopćenje HDS-a u listopadu 1992., jedna je novinarka napisala da ta stranka traži smjenu Antuna Vrdoljaka s mjesta ravnatelja HRT-a kako bi se ta kuća oslobodila "jadnostranačja". Nakon sat i 45 minuta slijedio je ispravak s "oslobađanjem jednostranačja".

Snažnu nelagodu izazvao je naslov vijesti "Oporuke i želje predsjedniku Tuđmanu i dalje stižu", urednika u vanjskopolitičkoj redakciji u studenome 1996., u vrijeme bolesti predsjednika Franje Tuđmana. Vijest se odnosila na telegrame stranih državnika u kojima su oni izražavali želje za Tuđmanovim ozdravljenjem.

Urednica vanjskopolitičke redakcije jednom je prilikom zaboravila izbrisati upute redakciji koju je novinar poslao tijekom izvješćivanja o posjetu predsjednika Stipe Mesića Libiji 2003. Vijest o događaju uredno tako sadržava i sljedeći tekst: "postoji mogućnost da se gadafi i mesić sastanu danas predvečer i molim da me se zove u sobu od 18,30 svakih pola sata ili sat. Javim se kad uzmognem. Samo strpljivo s telefonima i ljudima na recepciji".