Kaštel Benković u Benkovcu, u sklopu kojeg je Zavičajni muzej Benkovac, prostor je u kojem je u utorak, 4. kolovoza 2015. u večernjim satima, upriličeno gostovanje uvaženih djelatnika Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata: dr. sc. Ante Nazora, ravnatelja Centra i Mate Rupića, prof., višeg arhivista i voditelja odjela arhivskog gradiva Domovinskog rata.

U sklopu mnogobrojnih sadržaja povodom proslave Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, jedinstveni je ovo događaj na području Zadarske županije u organizaciji Grada Benkovca i braniteljskih udruga s područja Benkovca. Poslužio je i kao uvertira za veliku proslavu u Benkovcu na dan 5. kolovoza i 20. obljetnicu oslobođenja Benkovca tijekom VRO Oluja.

Srednjovjekovni kaštel bio je ugodno mjesto za sve posjetitelje koji su, iz svih krajeva Hrvatske, došli poslušati izvorno znanstveno utemeljene činjenice iz novije hrvatske povijesti na predavanju pod nazivom „Oluja pobjede".

Uvodnom riječju nazočne je pozdravio pročelnik za gospodarstvo i društvene djelatnosti Grada Benkovca, Željko Katuša, dipl.ing. Potom je benkovačka klapa Asseria otpjevala „Croatio iz duše te ljubim", a tijekom večeri još nekoliko pjesama skupa, u glas s publikom („Ima jedna stina", „Ne dirajte mi ravnicu"...), što je pridonijelo veličanstvenoj atmosferi na otvorenom.

U srcu rustikalnog kaštela iz druge polovice 15. stoljeća, gdje je prije više stotina godina započela povijest Benkovca, a danas opet svjedoči najnovijoj povijesti stvaranja hrvatske države i prigodnom riječju vrhunskih znalaca povodom veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu i VRO Oluja. Dr. sc. Ante Nazor već godinama neumorno iznosi istinu o Domovinskom ratu koja se temelji na činjenicama i povijesnim dokumentima te tako omogućuje Hrvatima da istinu o Domovinskom ratu i ponos zbog pobjede u njem prenose i svojoj djeci . I zbog svega toga je rado dočekan i na ovom mjestu, najuočljivijem kulturno-povijesnom spomeniku Benkovca s kojeg se, još od 5. kolovoza 1995. ponosno vijori hrvatska zastava.

Iznenađenje večeri svakako je bilo predstavljanje knjige dokumenata vojne provenijencije „Republike Srpske Krajine" od svibnja do listopada 1995. godine punog naziva: „Dokumenti „RSK" - „Bljesak" i „Oluja" Tijek operacija „Bljesak" i „Oluja", u izdanju HMDCDR-a. Upravo je u Benkovcu održana prva promocija uopće, ove knjige na području Republike Hrvatske, a o knjizi je govorio profesor Mate Rupić , kao viši arhivist, voditelj odjela arhivskog gradiva Domovinskog rata, on je jedan od najzaslužnijih za svih 17 knjiga u seriji koju je pod naslovom „Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995. - Dokumenti", koje od 2007. objavljuje Centar. Doc.dr.sc. Ante Nazor ni ovom prigodom nije propustio priliku pohvaliti svoje suradnike za uloženi trud. O knjizi, za koju je vladao veliki interes, profesor Rupić je, između ostalog, govorio:

„Knjiga sadrži 200- tinjak dokumenata srpskih pogleda na „Bljesak" i „Oluju" i ovdje su kronološkim slijedom predstavljeni dokumenti iz arhivskog gradiva „Republike Srpske Krajine" (RSK), koji se čuvaju u Centru i drugim arhivskim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Posebnost ove knjige je, što u odnosu na sva dosadašnja izdanja Centra sadrži i dokumente MORH-a o tijeku operacija „Bljesak" i „Oluja", zalaganjem Ivana Brigovića, dr.sc. Natka Martinića i Ivana Radoša." Istaknuo je još i činjenicu da su ovi vrijedni dokumenti polazište za neka daljnja istraživanja, posebice oni koji se odnose na benkovačko područje, pa čak i za nastanak neke nove knjigu npr. „Benkovac u Domovinskom ratu", kao dodatnu motivaciju i prijedlog Benkovčanima za suradnju.

Obzirom na navedene povijesne izvore, dr.sc. Ante Nazor je istakao potrebu cjelovitog sagledavanja Domovinskog rata, a Oluju tek kao vrhunac jednog procesa i najpresudniju operaciju tog razdoblja. Kao više puta do sada ponovio je da su temelje hrvatske države uspostavili svi oni hrvatski dragovoljci koji su još početkom 1991. imali hrabrosti stati na put agresorima, JNA i srpsko-crnogorskim postrojbama, koji su, slabo naoružani godinama po rovovima i „ćukama" u svim vremenskim uvjetima držali liniju bojišnice. Zbog svega toga je posebno pozdravio sve one koji su u Benkovac tu večer stigli iz Slavonije, između ostalih i legendu vukovarske obrane Petra Janjića Tromblona, čime je zaradio gromoglasan pljesak svih nazočnih.

„Nećete naći ni jedan, jedini dokument, a u 10 godina prošlo nam je kroz ruke stotine tisuća stranica srpskih dokumenata, koji predviđa povratak okupiranog područja u sastav RH mirnim putem, bilo da je vojne provenijencije, bilo da je civilne, bilo da je vjerske, već „Ovo će biti Srbija il' nas neće biti.". Vrlo je jasan Martić bio u svom obraćanju oficirima i podoficirima u veljači 1992. godine kada je govorio: „Nema kompromisa! Rat se završava pobjedom nas ili Hrvatske. Prema svim tim izvorima, jasno je da je za odlazak Srba s okupiranih područja iz Hrvatske odgovorno isključivo vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj.", govorio je dr.sc. Nazor.

„Činjenica je i da se početkom kolovoza 1995. zbog srpskih napada na strateški iznimno važan grad Bihać u BiH i dramatičnog stanja njegove obrane vojna operacije hrvatskih snaga više nije mogla odgađati. Uz sve navedeno, a s obzirom na povijesne izvore i potrebu cjelovitog sagledavanja procesa, licemjerno je danas optuživati hrvatsku vlast za protjerivanje srpskog stanovništva, kada se zna da su još 3. kolovoza 1995. postojale samo dvije opcije: Ili će „Srpska vojska Krajine" pobijediti i tzv. Krajina, odnosno okupirani teritorij RH postati dio jedinstvene nove srpske države ili će se s tog područja iseliti svi oni koji ne priznaju hrvatsku vlast, a prema srpskim dokumentima, to je bila većina srpskog stanovništva na tom području. Nažalost, treća opcija tada nije bila moguća zbog isključive i beskompromisne politike srpskog vodstva koje početkom 1995. nije prihvatilo ni tzv. „Plan Z4" o iznimno širokoj autonomiji Srba u Hrvatskoj, zapravo državi u državi. Vojna operacija u kolovozu 1995. je bila jedina moguća i neodgodiva opcija povratka okupiranog teritorija RH u njezin ustavno pravni poredak."

Najviše je govorio o političkim prilikama uoči Oluje, posebno se osvrnuo na opasnosti koje su prijetile bihaćkoj zoni zbog združenih napada Srpske vojske Krajine (SVK) i Vojske Republike Srpske (VRS) i apele koji su tada dolazili Republici Hrvatskoj, neposredno nakon pokolja u Srebrenici. U tom smislu je istakao mirotvornu narav VRO Oluja, jer bi bez te operacije u Bihaćkoj enklavi nastao masakr puno većih razmjera od Srebrenice, a bez te operacije ne bi bilo ni mirne reintegracije. Uz prigodne čestitke koje je uputio nazočnima, spomenuo je kako Oluju ne slavimo zbog patnji drugih, već kao pobjedu koja je omogućila cjelovitost Republike Hrvatske. I u tom smislu, prema riječima dr.sc. Nazora, Oluju treba slaviti kao jedan od središnjih događaja u Hrvatskoj.

O onome što se tu večer zbivalo na Kaštel Benkoviću poznati humanitarac, hrvatski branitelj i hodočasnik, Branko Čulo, ima samo riječi hvale. Izjavio je da mu je ovo jedna od najboljih promocija uopće na kojoj je nazočio, a nazočio ih je stotinama te je s ovog mjesta uputio poseban pozdrav generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Sam ambijent, klapska pjesma, ozvučenje, gosti svih dobnih skupina, organizacija, emocije, svi ti elementi zajedno, sve je to pridonijelo jednom neponovljivom doživljaju svih nazočnih. Sličnih su dojmova i ostali posjetitelji.