25. godina prošlo je od osnivanja 1. gardijske brigade Tigrovi. Osnovana je u prvim ratnim danima i označava početak organiziranja hrvatskih oružanih snaga. Njezinih 11.000 pripadnika borilo se na svim ratištima, a život je izgubilo njih 367.

Tigrovi su osnovani početkom studenog 1990. godine, a brigada je izrasla iz jedinice specijalne policije ATJ Lučko. Tih su dana iz svih krajeva pristizali dobrovoljci koji su bili spremni uključiti se u obranu zemlje. Prvu postrojbu sačinjavalo je 350 mladića u dobi od prosječno 23 godine, prisjeća se predsjednik Udruge ratnih veterana Tigrova Tomo Medved.

"Nema sela odakle nisu bili pripadnici. Bila je ta ljubav prema domovini, poziv, obiteljski odgoj, spremnost dati svoj doprinos, dakako da u početku nitko nije mogao predvidjeti da nas očekuje teška borba i rat s tolikim žrtvama, ali smo bili spremni. Već nakon pogibije našeg pripadnika Josipa Jovića na Plitvicama znali smo da će taj put biti trnovit, ali smo bili spremni, svi do jednoga", kaže Medved.

Nakon iznimno naporne obuke, i policijske i vojne, pripadnici Tigrova preuzeli su zadaću osiguranja državnih institucija i štićenih osoba, sve do izbijanja pobune dijela srpskog stanovništva i barikada. Potom slijede prvi tereni- Pakrac, Plitvice, a onda ih ratni vihor raznosi po ratištima od Vukovara do Dubrovnika.

"Tigrovi uništavaju prvo oklopno vozilo neprijatelja na mostu kod Iloka, Tigrovi bivaju prvi put raketirani zrakoplovima na Principovcu kod Iloka, ruše prvi helikopter neprijatelja kod Petrinje, brane Hrvatsku Kostajnicu i brane Vukovar do zadnjih dana zajedno sa svim hrvatskim braniteljima. Deblokiramo Dubrovnik. 1993. godine Tigrovi drže Velebit. Oluju dočekuju spremni", prisjeća se Medved danas s ponosom tih dana. 25 godina kasnije, kada krenu sjećanja, glavni osjećaj je ponos, kaže tada 26-godišnji Branko Bljajić.

"Potaknulo me odmah na početku kada sam čuo da se formiraju ti odredi za Šimunsku. Atmosfera je bila dobra, svi smo živjeli za to. U prvom momentu nije bilo ni straha, bili smo nabrijani na tu situaciju, na sve što se događalo oko nas. Tek kasnije se strah ispoljavao, kasnije smo shvatili što se događa, oni prvi tereni to je sve bilo stihijski", rekao je Bljajić.Iste uspomene dijeli i Mario Travnikar koji je u Tigrovima bio od samih početaka.

"Bilo je veličanstveno, ljudi su vas gledali kao čovjeka koji radi nešto ispravno, koji je spreman žrtvovati sebe i sve što ima da se stavi u funkciju cijelog naroda koji je onda bio ugrožen. Bilo je lijepo, svaki novi teren, svaka nova prijateljstva s ljudima koji su poslije dolazili, bilo je fantastično, ta prijateljstva ostaju za cijeli život", rekao je Travnikar.

Za cijeli život ostaje i krilatica "Za Hrvatsku kao tigar". To je, kaže Medved, način života, a dužnost je svakog branitelja da svoj doprinos napretku daje i u miru kako bi san o Hrvatskoj za kakvu su se borili bio i ostvaren.