Do kada će nam se djeca liječiti zahvaljujući humanitarnim akcijama ili tretirati kao izgubljeni slučajevi?!

Ante Karlović ima samo sedamnaest godina i tumor na mozgu pobijedio je dva puta, no nakaradni sustav toliko je čvrst da se s njim ne može nositi. Kratko je uživao u oporavku nakon prve operacije tumora na mozgu u veljači 2014. godine, međutim do kraja ovog ljeta već je počeo gubiti funkcije desna strana tijela, dok se ni lijeva još nije oporavila.

Uslijedio je povratak u Zagreb i suočavanje s istinom. Zloćudni se tumor vratio, nakon čega je hitno operiran u KBC Sestre milosrdnice.

"Ante je prije operacije bio u strašno lošem fizičkom i psihičkom stanju, počeo je gubiti i funkciju govora. Operacijom od 28. listopada tumor mu je uspješno izvađeni i dr. Rotim nam je rekao da garancija hoće li se tumor vratiti za godinu, pet ili nikada ne postoji, što smo mi u potpunosti prihvatili", kažu roditelji.

"Četvrti dan nakon operacije, uz pomoć fizioterapeuta. ustao je iz kreveta, mogao je sjediti, desna strana tijela bila je potpuno u redu, lijeva slabija, razgovarao je i prirodan slijed bio je odlazak na rehabilitaciju u Stubičke Toplice.

"U četvrtak 12. studenog, otišli smo s Antom u Stubičke Toplice", rekla je Višnja, Antina majka, Božici Ravlić za In-portal.

"Naravno da smo očekivali rehabilitaciju s kojom se krenulo odmah nakon operacije u Vinogradskoj bolnici. Tri godine smo po bolnicama, Klaićeva i Vinogradska bila nam je kao dom, prošao je operacije i zračenja, nikada nigdje nije bilo problema, sestre i liječnici svuda su bili divni, a ovo što smo proživjeli s Antom u Stubičkim Toplicama nema objašnjenja!

Odmah su mu stavili pelenu i čudili se zašto bi išao na wc ili mu se donosila guska?! Od terapije u četvrtak i petak desetak minuta su mu razgibavali noge u sobi iz koje nije izlazio. Jedna liječnica s drugog odjela rekla nam je da se s Antom treba raditi, ali ona se nema ovlasti miješati. Otišli smo do njegove liječnice tražeći objašnjenje zašto pelene, što je s rehabilitacijom i terapijama?

Ležati u krevetu, dok ga suprug i ja čuvamo, mogao je i kod kuće. Njezin odgovor sve govori: 'Znate li vi da je vaš sin operirao zloćudan tumor? On je u komatoznom stanju, s tim dijagnozama neka leži u krevetu! Nama je HZZO smanjio minutažu za rad s pacijentima.'

U Vinogradskoj je normalno komunicirao s nama i osobljem, vidio se napredak i vjerovali smo u oporavak. Moj sin nema 80 godina kao ljudi koje u toplicama samo okreću u krevetu i doživljavaju kao krpene lutke. Nije u redu ni prema njima, ali kako se usude to raditi i djetetu od 17 godina?!

Na inzistiranje fizioterapeuta dali su mu antidekubitalni madrac. Upozorili smo osoblje da Ante danima nije imao stolicu, na što su nam samo odgovorili da oni nemaju čepića. Još u nedjelju jedan član osoblja nam je rekao da je Ante sve lošije i treba mu infuzija, što smo i sami vidjeli. Sestre se nisu usudile nešto učiniti bez odobrenja liječnice koja apsolutno ništa nije željela poduzeti.

Šesti dan boravka, u utorak ujutro, nazvala me sestra s odjela i rekla da je stigla Hitna i Antu voze u Zagreb, a mi možemo pokupiti njegove stvari. Nekoliko minuta ranije otac je bio u Antinoj sobi i nitko mu nije ni spomenuo odlazak. Tražila sam da idem s njim u vozilu Hitne pomoći, na što imam pravo obzirom da je moj sin maloljetan, no sestra mi je odgovorila da ne može i poklopila slušalicu.

Došavši u toplice čistačica nam je otključala sobu, predala stvari, a nitko nije želio razgovarati s nama što se događa. Odmah smo krenuli u Zagreb i s puta zvali da nam kažu kuda su ga odvezli, na što je sestra samo odgovorila: 'On vam je u Zagrebu.' Nazvala sam Vinogradsku bolnicu, nadajući se da je tamo, i tako smo saznali da je primljen na Hitnu. Nakon učinjenih pretraga i dobivenih nalaza liječnica nam je izjavila da je Ante potpuno dehidriran, neuhranjen, iscrpljen i s urino infektom, ali vraćaju ga u Stubičke Toplice. Objasnili smo sve proživljeno u tih šest dana i da tamo ne možemo.

Primili su ga na intenzivnu, gdje je i trenutno, van životne opasnosti, hrani se na sondu i u gorem je stanju nego poslije operacije. I on, kao i mi, svjestan je svega, ali sad su ga i psihički slomili. Pomislili smo, možda je bilo prerano za odlazak na rehabilitaciju i stoga je sve pošlo krivo u Stubičkim Toplicama. Odgovor liječnika u Vinogradskoj jasan je: 'Da nije bio spreman ne bi ga pustili van iz bolnice.'

Nakon razgovora s dr. Rotimom odlučit ćemo gdje se može kvalitetno rehabilitirati, ne možemo ga ostaviti da leži. Ovo je sramota ne samo zato što je to naše dijete, nego slušamo da se događa i drugima. Za svoje dijete sve ćemo učiniti, ako treba prodati i kuću samo da nađemo pravo mjesto za rehabilitaciju. Ante ima pravo na život, ako će on živjeti i tri mjeseca, pet, ne znam, ali on ima pravo i mora mu se dati šansa!", kategorična je Višnja Karlović.

Danas Ante, no sutra ne znamo čije će dijete trebati pomoć. Razumijete li i osjećate stanje koje proživljava Ante, zajedno s obitelji, pomozite u skladu s vlastitim mogućnostima.

Pomoć Anti možete uplatiti na: Višnja Karlović, OTP, žiro račun IBAN: HR1324070003104732266; inozemstvo: OTPVHR2X,282407000320143490

Prijatelji su pokrenuli i Facebook stranicu na koju se možete javiti s prijedlozima za humanitarne akcije.