Institut za razvoj obrazovanja (IRO) proveo je istraživanje o razvoju discipline institucionalnog istraživanja na visokim učilištima u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Austriji, Poljskoj i Rumunjskoj. Analize rezultata istraživanja objavljene su u znanstvenom članku „Podrška u donošenju odluka u srednjoj i istočnoj Europi" na engleskom jeziku, koji je dio knjige skupine uglednih međunarodnih autora „Institucionalno istraživanje i planiranje u visokom obrazovanju: globalni kontekst i teme". Knjigu je objavio ugledni izdavač Routledge (Taylor & Francis Group) u New Yorku i Londonu.

Autor članka je Ninoslav Šćukanec iz IRO-a, zajedno s Manjom Klemenčić sa Sveučilišta Harvard u SAD-u te Janjom Komljenović sa Sveučilištu u Bristolu u Velikoj Britaniji. Knjiga i članak* dostupni su ovdje: http://www.routledge.com/books/details/9781138021433/

Globalizacija visokog obrazovanja, rangiranje visokih učilišta, financiranje na temelju učinka te sudjelovanje u međunarodnim procesima za unapređivanje obrazovanja, poput Bolonjskog procesa, nameću potrebu za strateškim upravljanjem visokim učilištima. Vodstvo visokih učilišta ima stoga rastuću potrebu za specifičnim oblicima znanja prilikom donošenja odluka kako bi se osiguralo da odluke koje donose adresiraju stvarne potrebe, da su temeljene na podacima i dokazivim činjenicama te da su rezultat provedenih analiza i konzultacija. Zbog toga vodeća svjetska visoka učilišta razvijaju organizacijske jedinice za institucijsko istraživanje čiji je zadatak prikupiti, obraditi i analizirati raznolike i mnogobrojne institucijske podatke koji se koriste za izvještavanje, pri provođenju različitih evaluacija te kao podloga za planiranje i donošenje utemeljenih odluka.

Članak „Podrška u donošenju odluka u srednjoj i istočnoj Europi" pokazuje da visoka učilišta, u promatranim zemljama, započinju razvoj institucionalnog istraživanja zbog vanjskih pritisaka vezanih uz dva ključna procesa: prvo, zbog potrebe obveznog izvještavanja koje nameću postupci vanjskog osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju (ponajprije (re)akreditacija i audit). Drugo, zbog uvođenja novog načina javnog financiranja visokih učilišta na temelju postignuća, koje uvjetuje postizanje određenih ciljeva koji se mjere dogovorenim indikatorima postignuća.

Stupanj razvijenosti institucionalnog istraživanja na visokim učilištima znatno se razlikuje u promatranim zemljama. Tako u zemljama poput Austrije, u kojima je financiranje ovisno o postizanju ugovorenih ciljeva te u kojima (re)akreditacija visokih učilišta ovisi o tome ispunjavaju li studijski programi planirane ishode učenja, institucijsko istraživanje podupiru snažne organizacijske jedinice koje integriraju poslove vezane uz osiguravanje kvalitete i strateškog upravljanja financijama. Spomenute jedinice odgovaraju direktno najvišim upravljačkim strukturama (uglavnom rektorima) i njihova primarna uloga je da podupiru proces planiranja i strateškog upravljanja, te, sekundarno, da ispunjavaju zahtjeve za obveznim izvještavanjem.

U drugim pak zemljama, među kojima je i Hrvatska, čiji su modeli financiranja samo manjim dijelom temeljeni na postignuću te čiji sustavi osiguravanja kvalitete nisu usmjereni na provjeravanje ishoda učenja, institucijsko istraživanje je u ranoj fazi razvoja i uglavnom ograničeno na ispunjavanje propisanih zahtjeva za obveznim izvještavanjem pri čemu se prikupljeni podaci većinom ne koriste za strateško upravljanje i planiranje. Poslovi vezani uz osiguravanje kvalitete razdvojeni su i nisu povezani s poslovima vezanim uz upravljanje financijama. Postojeći institucionalni i ljudski kapaciteti nisu dovoljni za sustavnu izgradnju jedinica za standardizirano prikupljanje i analizu podataka (university intelligence).

Daljnji smjer razvoja institucionalnog istraživanja u srednjoj i istočnoj Europi ovisit će, s jedne strane, o stupnju do kojeg će nadležne vladine institucije evaluirati rad visokih učilišta na temelju postignuća te ovisno o postignuću prilagoditi dozvole za rad i javno financiranje. S druge strane, razvoj institucionalnog istraživanja ovisit će o ambiciji visokih učilišta da budu konkurentni u nacionalnom i međunarodnom prostoru visokog obrazovanja. IRO vjeruje kako će spomenuti članak i knjiga pomoći visokim učilištima i nadležnim državnim institucijama za visoko obrazovanje da unaprijede procese upravljanja visokim učilištima kako bi odgovarali sve kompleksnijim potrebama pojedinaca, društva i gospodarstva.