Snage odane režimu Bašara al-Asada oslobodile su u nedjelju drevnu Palmiru, "Veneciju pijeska", antički biser u pustinji čije je potencijalno uništenje u rukama Islamske države moglo biti neprocjenjiv gubitak za svjetsku kulturnu baštinu.

#Palmyra as a 'symbol of #Syria' – #UNESCO https://t.co/sy3qjlvph2 pic.twitter.com/6VQWqn4osH

— RT (@RT_com) March 27, 2016

Palmira, grad palmi, smještena je u srednjoj Siriji i stara 2000 godina. Prije početka rata u Siriji njezine hramove, tisuću stupova i nekropolu s 500 grobova posjećivalo je 150 tisuća turista godišnje.

Palmira je zadnje mjesto na kojemu bi bilo tko očekivao šumu kamenih stupova i lukova. Putnici iz 17. i 18. stoljeća svaki su put bili ponovno oduševljeni onim što su vidjeli - prostranim poljem ruševina usred sirijske pustinje, negdje na pola puta između sredozemne obale i doline Eufrata.

Posjetiteljima je, međutim, glavni razlog razvoja i napretka toga mjesta odmah vidljiv - drevna Palmira nalazi se na rubu oaze datuljinih palmi i vrtova. Smještena je na izvoru vode i na trgovačkom putu s istoka, a samo joj ime kazuje da palme i dalje dominiraju krajem.

Za grad na tako izoliranoj lokaciji, Palmira zauzima važno mjesto u povijesti Bliskog istoka.

Od skromnih početaka u prvom stoljeću prije Krista Palmira je postupno dobivala na važnosti pod vlašću Rima dok u trećem stoljeću gradski vladari nisu izazvali rimsku vlast i stvorili vlastito carstvo od Turske do Egipta.

Priča o kraljici Zenobiji koja se borila protiv rimskog cara Aurelija dobro je poznata. Manje se zna da je Palmira ratovala s još jednim velikim carstvom, onim Sasanidskih Perzijanaca. Sredinom trećeg stoljeća kad su Sasanidi napali Rimsko Carstvo i zarobili cara Valerijana, upravo Palmirci su ih porazili i potisnuli natrag preko Eufrata. Nekoliko desetljeća nakon toga Rim je bio prisiljen oslanjati se na palmirsku vlast kako bi obnovio svoj utjecaj na istoku.

Exclusive: CCTV reporter visits newly-liberated #Palmyra Citadel, as Syrian army clashes with ISIL militantshttps://t.co/xwmVn8wleQ

— CCTVNEWS (@cctvnews) March 27, 2016

Palmira je veliko bliskoistočno postignuće, grad kao nijedan drugi u Rimskom Carstvu, jedinstven s umjetničkog i kulturnog aspekta. U drugim gradovima glavnu su riječ vodile političke elite, dok je u Palmiri najvažniji bio stalež trgovaca. Njihovim vojnicima specijalnost je bila zaštita trgovačkih karavana kroz pustinju.

Poput Venecije, Palmira je stvorila golemu trgovačku mrežu, no u ovom je slučaju pustinja bilo njezino more, a deve njezini brodovi.

Bogatstvo stečeno trgovanjem s istokom Palmira je uložila u impresivne arhitektonske projekte u gradu.

Impresivno svetište palmirskim bogovima Belov hram razorili su džihadisti Islamske države, kao i pozati slavoluk pobjede, ali široke ulice s kolonadama i kazalište ostali su očuvani. Arheološke iskopine u Palmiri ukazivale na nekad živu bliskoistočnu kulturu s upečatljivim vlastitim identitetom.

Palmirani su svoje monumentalne zgrade ponosno ukrašavali vlastitim semitskim pismom i jezikom umjesto da se oslanjaju na grčki i latinski - norme ondašnjeg antičkog svijeta.

Palmira je razvila vlastiti umjetnički stil, svoju klasičnu arhitekturu. Ukrasi na zgradama i način odijevanja govore o širokoj povezanosti s istokom i zapadom. Bila je to u ono doba kozmopolitska kultura.

No o Palmiri se još uvijek zna relativno malo. Iskopan je samo djelić gradskog prostora. Većina još uvijek leži tek nešto ispod površine, a ne u dubokim slojevima, zbog čega je gotovo nadohvat ruku pljačkašima. I do jučer džihaidstima Islamske države koji ne mare za stoljetnu svjetsku baštinu.