Tisuće Uzbekistanaca se u subotu u zoru okupilo uz glavnu ulicu u Taškentu kako bi ispratili pogrebnu povorku preminulog predsjednika Islama Karimova koji će kasnije tijekom dana biti pokopan u Samarkandu, 300 kilometara jugozapadno od glavnog grada te bivše sovjetske republike u središnjoj Aziji.

 

Karimov, koji je vodio državu od 1989., preminuo je u petak od izljeva krvi u mozak u 78. godini života, a toliko je dugo bio na vlasti da je skoro polovica od 32 milijuna stanovnika rođena nakon što je došao na vlast. Često kritiziran iz zapadnih zemalja i udruga za ljudska prava zbog autoritarnog načina vladanja, Karimov je Uzbekistanom vladao od 1989., prvo kao čelnik Komunističke partije, a zatim kao predsjednik nove i nezavisne republike od 1991.

Ljudi su na ispraćaj stigli s cvijećem, uglavnom crvenim ružama, duboko potreseni smrću svog dugogodišnjeg predsjednika. Čelnikom povjerenstva zaduženog za organizaciju pogreba imenovan je premijer Šavkat Mirzijojev, a analitičari ocjenjuju da je to snažan signal da bi upravo on mogao postati sljedeći predsjednik.

Karimov nije odredio nasljednika, pa analitičari drže da će o prijenosu vlasti i kandidatima za nasljednika odlučivati iza zatvorenih vrata mala skupina dužnosnika i članova obitelji.

Po ustavu će vlast do izbora, koji se trebaju održati u iduća tri mjeseca, preuzeti Nigmatila Juldošev, predsjednik gornjeg doma parlamenta.

Tkogod naslijedi Karimova, trebat će znati održavati ravnotežu između Zapada, Rusije i Kine, sila koje pretendiraju nad tom bogatom srednjoazijskom regijom, te izgladiti tenzije sa susjednim, bivšim sovjetskim republikama Kirgistanom i Tadžikistanom, oko granica i zajedničkog gospodarenja resursima poput vode.

Uzbekistan je inače jedan od glavnih izvoznika pamuka, a raspolaže i velikim izvorima zlata i prirodnog plina. Analitičari se slažu da bi odugovlačenje oko izbora nasljednika naštetilo Uzbekistanu i ugrozilo njegovu sigurnost zbog duge granice s Afganistanom i činjenice da se našao na meti islamskih militanata.

Nemalo iznenađenje su priredili Kazahstan i Kirgizstan koji na pogreb šalju svoje premijere, a ne predsjednike.