Veličina i „ljudskost" jedne zajednice i društva može se prepoznati kroz to koliko se posvećuju starijim osobama, točnije svima koji imaju neke veće potrebe. Odlučila sam  dati važnost i pozornost ovim tekstom onima koji su to od nas velikim dijelom zaslužili.

Ne  znam kako vi, no mene nekad jako umiri sjesti kraj svoje bake i djeda. Nije bitno ni što pričaju, ali oni nekako, kao da imaju „kroz sito pretočeno"- prioritete u životu. Oni se bave bitnim, a opet jednostavnim stvarima. Nisu u tolikom „začaranom krugu" i žrvnju. Kao medicinska sestra kroz svoje srednjoškolsko educiranje, boravila sam sa starijim ljudima na raznim odjelima, vrlo često i na svima poznatoj „Internoj".

Brineći o njihovim pishičkim i fiziološkim potrebama sam jako puno naučila. O sebi, o drugima i o životu, Neću ih sve braniti, i reći da su svi isti- vidjela sam točno dva primjera starijih ljudi. Jedni su puni zahvalnosti i ljubavi prema životu, bližnjima, potomcima, željni su dijeliti iskustvo i vole „mladost" kad je vide. Vesele se mladim ljudima. Drže do svoje vitalnosti  i zdravlja. Znaju se nasmijati. 

Kad si vidio kakva mu je pidžama i krevet, znalo se o kakvom tipu starijeg čovjeka se radi. Bili su i oni koji su krivili nevjeste, sinove, kćeri i  unuke za sve nepravde i nedaće. Oni koji su odabrali biti žrtve svojih života. U takvim sobama osjećala bih „ustajalu energiju", to nije ono što je „starost", nego ono što su odabrali.

Sa ovim pozitivnim starijim ljudima nekada je draže biti nego sa svojim vršnjacima. Mislim da nas nitko ne može naučiti kao ljudi koji imaju životno iskustvo. Nijedna knjiga. Nijedan savjet koji nije iskustven nije točno prorađen i provjeren. Oni znaju, jer su prošli. Zato bi trebali učiti od njih, a i dužni smo im jedan naklon i poštivanje. 

Svih nas to jednog dana čeka. Pronašla sam jednu ženu koja djeluje u Udruzi umirovljenika Zadar. Naime, kad bi bile one „feštice" po gradu, uvijek su me oduševile žene, nekada u nošnjama čak, koje su donosile samostalno ispečene kroštule, fritule, kolače... uvijek vesele i nasmijane, pune želje za dijeljenjem. Vidjelo se da uživaju, plešu, druže se. Vrlo često, bolje nego svi mlađi od njih. Vidjela sam da su do tog došli iskustvom i svojim izborom. Mogli su te večeri biti doma i žaliti. Imaju i na to pravo.

Da potaknem nekog starijeg na odluku da napravi nešto za sebe, da podsjetim sebe na to što je bitno u životu- i da pokrenem pitanje među svima nama, koliko smo ljudi, koliko vidimo one koji trebaju više i koji svakako znaju više od nas-  pažljivo sam pisala ovaj tekst. Nadam se da će doći do onih do kojih treba doći. Prenesimo starijim ljudima informaciju da postoje načini na koje mogu sebi uljepšati dob koju prolaze. Pa evo što smo gospođa Dušanka Raspović-Martinelli i ja pričale. 

Teta Duška, kako djeluje vaša Udruga umirovljenika, gdje idete, što radite, kako se družite? 

„Hvala vam na mogučnosti za ovaj razgovor. Evo, naša udruga je jedna od najvećih udruga u zadarskoj županiji,broji preko 400 članova i djeluje skoro po cijeloj županiji, a centrala nam se nalazi u Jazinama. Naše ime je U.U. Jazine I - Zadar. Svaki tjedan imamo razne aktivnosti, tako su tu: kreativne radionice, likovne radionice, kulturni program, zbor za one koji žele pjevati,engleski jezik i učenje , tombola, igranje šaha, karata, čovječe ne ljuti se i ostalih.  Imamo i tematske večeri. zabavni program (ples)u restoranu,večere itd.Vrlo često idemo na izlete po lijepoj našoj  Hrvatskoj, bili smo svugdje... mi smo vam preaktivni kao udruga." 

Kako motivirati ostala mjesta naše županije na ovu inicijativu? 

"Moj prijedlog je  prijenos preko raznih informacija, kao ovo sad što radimo, polako ih upućivati u dobrobit tog sistema,neka vide da se može na puno načina uljepšati i popuniti dan i svakodnevnica. Od tog se svi puno bolje osjećamo, a usput napravimo  dobro djelo sebi i drugima. Znate, starija dob je malo nekad zeznuta... uvijek je treba popuniti pozitivom, dosta nam je svima praznine i samoće. Čovjek dođe u godine kada shvati da to ne želi više. Zato su ovakve udruge dobar način pomoći starijim ljudima."  

Treba li za to sve puno financijskih sredstava? 

„Večinom se mi financiramo sami, uz neku pomoć iz gradskog proračuna, nije to nešto puno, bitnija je volja. 

Koji su vaši planovi u daljnjem djelovanju? 

" Imamo puno ideja i planova. Sad nam je u planu organizirati veliki doček Nove godine umirovljenika u većem prostoru, vremenski smo popunjeni i organizirani u svemu.„ 

Što je najljepše što dobivate kroz rad u svojoj udruzi? 

„Veliko je zadovoljstvo što možemo pružiti sebi i drugima kao ljudima u starijoj dobi ,da se nitko ne osjeća sam i da može sebe naći u bilo kojem programu koji nudimo... da popuni bilo kakvu prazninu,ako već postoji.Lakše je nekad i podijeliti muke. Pogotovo smo sretni kad napravimo jedno dobro dijelo starijoj osobi koja je već odživila dobar dio svog životnog puta." 

Koja je tajna mladolikog stava i „živahnog" duha koje imate? 

„ Hm...recimo mladoliki duh ,dolazi kad su  sve energije stalno u pokretu. Zatim, nastojanje da  se uvijek bolje i ljepše sve programira. Mladolikim čovjeka čini i kad shvaća da radi nešto za druge ljude- dobrobrit ljudima starije dobi i da im se olakša i uljepša taj dugi životni put koji su prošli dosad.Jer znate,  lijepo je kad dođeš u neke već godine i znaš da još uvijek možeš dobiti toplinu, suosjećanje i pomoć. Nama je lakše kad smo zajedno, bolje se razumijemo.

Ima li više muškaraca ili žena? Imate li podršku grada i županija? Jeste li povezani s postojećim udrugama umirovljenika u našim okolnim mjestima? 

"Ima više žena nego muškaraca, podršku grada imamo zbog našeg aktivnog rada.Prepoznali su nas. Uvijek smo negdje aktivni i veseli. Nemamo zasad vremena se povezivati s drugim udrugama, ali imamo to u planu!" 

Ima li onih "slatkih malih svađa kao u našem malom mistu" i kako se to riješava? 

„ Što se tiče svađa, a znate nas starije, ima uvijek netko di mu svaka nevidljiva dlaka smeta, nekad imamo diskusije, nekad se slatko posvađamo, ali sve je to prolazno. Riješimo mi to. " 

Ako netko ovo sada pročita i zainteresira se za dolazak, može li doći k vama na druženje?

„ Naravno, naša su vrata otvorena, samo dođite. "

Hvala teti Duški na ugodnom razgovoru. Njen pozitivan duh i afirmativan stav prema mladim ljudima uvijek me motivira na jedan osmijeh i ono „da" životu. . Planiram otići na koje druženje kod njih, čuti „neku pametnu". A i znam, da su ispunjeniji i motiviraniji ako dobiju podršku nas mlađih. Nije bitno ni jesmo li u krvnom srodstvu. Mi smo svi ljudi. Potrebni jedni drugima. I zapamtimo, što naša djeca vide od nas, utjecat će uvelike na njihov odnos prema starijim ljudima jednog dana. Ja sam za Zadar koji se međusobno „isprepliće, raste i razvija."