Veterinari započinju svoje karijere optimistično i spremni su uvijek pomoći našim ljubimcima. Međutim, dugo radno vrijeme, ponegdje veliki studentski dug, velika očekivanja vlasnika kućnih ljubimaca i izloženost traumatičnim iskustvima, uključujući čestu eutanaziju, ključni su čimbenici koji su doveli do krize mentalnog zdravlja u profesiji

Između 1979. i 2015., prema podacima Nacionalnog centra za zdravstvenu statistiku američkog CDC-a, objavljenim 2019., gotovo 400 veterinara počinilo je samoubojstvo, piše BBC.

Osim toga, studija koju je financirao brend hrane za kućne ljubimce Royal Canin pokazala je da je blizu 60 posto doživjelo je stres povezan s poslom, tjeskobu ili depresiju toliko jaku da je zahtijevala stručnu pomoć.

Ali situacija nije beznadna. Kako razgovor o mentalnom zdravlju veterinara postaje sve glasniji, mnoge ordinacije počele su nuditi podršku i resurse svom osoblju. Nekoliko ih se udružilo s velikim skupinama za prevenciju samoubojstava kako bi veterinari i njihovi kolege znali kako prepoznati znakove upozorenja prije nego što bude prekasno, prenosi BBC.

Trošak veterinarskih usluga

U SAD-u su vlasnici kućnih ljubimaca 2022. godine potrošili gotovo 34 milijardi eura kod veterinara. A cijene skrbi porasle su tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Samo između 2021. i 2022. inflacija je povećala veterinarske troškove u SAD-u za 10%.

“Kad govorimo o tome što trebamo učiniti za nečijeg ljubimca, puno vremena oni čuju samo nevjerojatne troškove. Optužuju te da si ovdje samo zbog novca. Prije nekoliko tjedana netko me nazvao lopovom”, kaže veterinarka Emily Volk iz New Jerseyja.

Vrlo često vlasnici nisu u mogućnosti priuštiti tretmane i operacije za rješavanje bolesti svojih ljubimaca, što dovodi veterinare u tešku poziciju da medicinski mogu pomoći, ali ne mogu pružiti pomoć bez naknade. Jedna od najčešćih kritika koje dobivaju veterinari je da su pohlepni. Od liječnika i osoblja često se traži da daju popuste ili da se odreknu plaćanja, a vlasnici se mogu uzrujati kada je odgovor ne.

Ti financijski potaknuti sukobi mogu uzrokovati duboko uznemirujuće etičke dileme. Lošem mentalnom zdravlju, kaže Volk, “pridonosi moralna nevolja: ideja da ne mogu postići ono što bi moja jedina svrha trebala biti, a to je briga za životinju, jer postoje prepreke toj skrbi, od kojih je jedna od najvećih je financijski”.

Veliki obujam posla

Posao veterinara opterećuje, a dodatno opterećenje dodatno otežava i manjak liječnika. U SAD-u, Američka udruga bolnica za životinje izvještava o stopi fluktuacije od blizu 25%, što znači da u bilo kojem trenutku jedan od četiri člana osoblja napušta posao. Sa samo jednim kandidatom za svakih 10 otvorenih veterinarskih poslova, većina klinika ima kronični nedostatak osoblja.

“Broj predmeta je apsolutno astronomski”, kaže veterinarski tehničar Jess Feliciano koji radi u klinici u New Jerseyu.

“Ponekad radim i više od 80 sati tjedno. I liječnici su preopterećeni: vidio sam noći kada jedan liječnik pregleda 20 ili više slučajeva u smjeni od 10 sati.”

Osim dugog rada za plaću koja se čini jedva održivom, Feliciano kaže da malo ljudi razumije koliko je njezin posao emocionalno naporan. “Šlag na torti je što radimo toliko, a dobivamo priznanje za tako malo”, kaže ona. “Nedavno mi je netko rekao: ‘Oh, mora da je lijepo igrati se sa psićima cijeli dan!’ A ja kažem, oh vau, stvarno ne znaš što ja radim.”

Veterinari i njihovo osoblje također se suočavaju s uznemiravanjem i zlostavljanjem od strane klijenata, osobno i online, u obliku negativnih recenzija, pa čak i prijetnji. Istraživanje AVMA-e iz 2015. u kojem je sudjelovalo oko 350 američkih veterana pokazalo je da je svaki peti ili bio izložen internetskom maltretiranju ili je poznavao kolegu koji je bio zlostavljan.

Paradoks brige i ubijanja

U svojoj knjizi Regarding Animals, autor Arnold Arluke raspravlja o onome što naziva “paradoksom brige i ubijanja”: liječnici koji se posvete liječenju kućnih ljubimaca – ponekad cijeli život životinja – također moraju eutanazirati mnoge svoje pacijente.

“Postoje brojni slučajevi kada liječimo stvarno, stvarno bolesnog ljubimca kada vlasnici žele učiniti sve, a mi činimo toliko da se taj ljubimac stabilizira i da ga na kraju izgubimo”, kaže Feliciano. To je traumatično, dodaje, i često dovodi do toga da ona sama ili njezini kolege briznu u plač. “To je odgovor na ono što smo upravo prošli, ali isto tako moramo nastaviti s transportom do sljedećeg.”

Povremeno, kaže Feliciano, liječnici i tehničari imaju zadatak preuzeti još veći dio emocionalnog rada eutanazije. “Ne može svaki vlasnik ostati”, kaže ona. “Oni ne žele gledati svog ljubimca kako udiše posljednji dah. Žele se sjećati svojih dobrih dana, a ne ovog užasnog dana. I to je sve razumljivo, ali onda to znači da će ostaviti tog psa tamo sa mnom, govoreći zbogom i pokušavajući ih odvratiti od traženja vlasnika.”

Druge okolnosti eutanazije još su potencijalno traumatičnije za liječnike, kaže veterinar Taylor Miller.

“Kada je riječ o problemima javnog zdravlja koji utječu na naše velike životinje, nešto poput izbijanja bolesti može značiti da su veterinari odgovorni za klanje cijelih stada. Ponekad je pola životinja zdravo i normalno, ali za dobrobit cjelokupne populacije, znate te zdrave životinje moraju umrijeti. Vi to razumijete, ali ako ste vi taj koji to čini, to je poražavajuće.”

Studija CDC-a iz 2019. identificirala je trovanje kao najčešći uzrok smrti među veterinarima. Primarni korišteni lijek bio je pentobarbital, jedan od glavnih lijekova koji se koristio za eutanaziju životinja. Autori studije utvrdili su da su “obuka o postupcima eutanazije i pristupu pentobarbitalu neki od ključnih čimbenika koji doprinose problemu samoubojstva među veterinarima”.

Sigurno mjesto za veterinare

Odgovor na oštre statistike o samoubojstvima veterinara i mentalnom zdravlju bio je snažan.

U jesen 2021. AVMA je održala okrugli stol – prvi te vrste – o prevenciji samoubojstva. Organizacija sada nudi mnoštvo resursa, uključujući besplatni tečaj poznat kao “trening vratara” za podučavanje veterinarskih stručnjaka koji nemaju pozadinu mentalnog zdravlja da prepoznaju kada bi njihovi kolege mogli biti u opasnosti.

Veterinarska samoubojstva i dalje stvaraju naslove i priče o pritiscima profesije, ali ta vidljivost možda pomaže u povećanju otvorenosti oko te teme. Tema emocionalnog zdravlja pojavljuje se više nego ikad među njezinim osobljem i kolegama.

“Mislim da znam koje lijekove protiv anksioznosti i depresije uzimaju svi oko mene”, kaže Volk, koja također marljivo radi kako bi osigurala da mladi liječnici koji su novi u profesiji posvećuju isto toliko pažnje vlastitoj dobrobiti kao i dobrobiti svojih pacijenata.