Sliku Gospe od milosti crkve svetog Frane treba čitati u evanđeoskom duhu, jer ju je u takav kontekst, sa simbolima četiri evanđelista i natpisima koji se odnose na Mariju, slikar smjestio.

Slika u teološkoj viziji može izazvati različite asocijacije. Na primjer, u njezinom zemaljskom dijelu, kamenu crkvu na vodi,  može se gledati i kao lađu koja plovi. Ne smetaju joj valovi, jer je u njoj Krist koji svoje vjernike vodi k novom „nebeskom oltaru“. (usp. Mk 4,35-41).

U toj Crkvi Isus je u sakramentima i preko svoje Riječi. I ako taj zemaljski hram, povežemo s onima u njemu, a u njemu je Isus na križu i Marija s onima koji su mu posebno bliski, pogled nam opet mora ići gore k „ara celi“ (nebeskom oltaru). I kako snažna zemaljska Crkva bila, i kako moćno izgledala, njezin cilj je ipak „gore“.

Zbog pada čovjeka, preciznije zbog stvarnosti Adamova grijeha, Bog je obećao i ostvario ono što je zorno istaknuto u središnjoj kompoziciji slike. Tu se u slikarskom izričaju može čitati navještaj da će žena roditi, kao i činjenica da je to obećanje Bog ispunio, i da će njezin rod pobijediti zlo: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« (Post 3,15).

Ta istina, prvo Evanđelje, u logičnom krešendu izražena je natpisima koji prate atribute evanđelista. Krilati lav, atribut Svetog Marka pisca najstarijeg Evanđelja, kojega tradicija povezuje s lavom, jer u svom Evanđelju ističe kraljevsko dostojanstvo Isusa Krista („lava iz roda Judina“), nalazi se na početku upravo s tim natpisom.

Markov atribut može se povezati i s malim stablom cedra u sredini prikaza zemaljske Crkve, korijenom Davidovim, iz kojeg je rođena zemaljska Crkva. Taj izdanak, Isus, u gornjem dijelu slike predočen je u kraljevskoj pozi u Majčinu krilu, ali on je i na križu u zemaljskoj Crkvi.

Niz atributa trojice ostalih evanđelista na slici nastavlja se redom doslovnim citatima iz njihovih evanđelja: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1,28); „ono što je u njoj rođeno od Duha je Svetoga“ (Mt 1,20); „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,14).

Prema tome, vizija, prikaz tajne vjere, koju je slikar uobličio u sliku Gospe od milosti, temelji se na djelima evanđelista koji su vjerno zabilježili Isusovo djelo i nauku. U njihovim djelima prisutna je i Isusova Majka. To je Gospa od milosti uz koju je vezano ispunjenje obećanja koje je Bog dao palom čovjeku.

Njezin zagovor utjeha je predstavnicima crkvene i zemaljske vlasti, pa su zato u njihovim rukama molitveni zazivi upućeni Isusovoj Majci i Majci njihovoj. Od nje oni mole zagovor kod Sina da ih primi u zajedništvo svetih na nebu, a njezina moć dolazi od Onoga kojega drži u krilu.