- Slavicu je željela kućicu, vrt, cvijeće, rekao je Šime i tu pustio suzu

Šime Medanić započeo je jutros s iznošenjem svoje obrane na zadarskom Županijskom sudu.

- Optužnica me tereti da sam učinio nešto grozno, da sam dao ubiti meni najdražu osobu - sestru Slavicu, i sve to kako bih mogao raspolagati imovinom u vrijednosti od milijun eura. Od smrti moje sestre nije mi više do posla, od toga trenutka Šime Medanić je zamro i bukvalno samo vegetiram, kazao je Šime Medanić, optužen da je naručio ubojstvo svoje sestre Slavice Medanić (56).

- Nisam primijetio nijedan dokaz niti činjenicu u ovom postupku na koje bih ja trebao i iznositi obranu, ali moram, pa ću početi s odnosom u mojoj obitelji. Odgojen sam i odrastao u radničkoj obitelji gdje je otac bio glava i gdje smo međusobno bili privrženi i odani jedni drugima. Sestra i ja smo imali krajnje odan i privržen odnos, zapravo zaštitnički. Godine 1996. završio sam, na žalost, u zatvoru. Sestra je živjela skromno, a nije imala iskustva u vođenju poslova. Imao sam staroga oca, sestru i nevjenčanu suprugu. Razmišljao sam kome da prepustim posao i odlučio sam se za sestru Slavicu. Trebalo je spasiti što se spasiti dade jer je tada započela tortuta policije i centara moći prema našoj obitelji.

Sestra se počela uhodavati u posao, a bilo joj je teško, pogotovo što sam ja bio u zatvoru. Ipak, stasala je i odradila posao što je meni dalo snage da izdržim. Ta imovina od milijun eura potječe od kupoprodaje restorana u Vrsaru. Vidi se da nije bilo previše prihoda u to vrijeme. Radilo se samo od unovčavanja objekata, inventara, vraćanja dugova itd. U našoj obitelji nije postojala riječ "moje", samo "naše". Ja sam odlučio da se proda restoran i to obitelji Ferati jer je Slavica rekla da su pošteni i da im za to treba prodati. Rekao sam joj da im dade na otplatu, da je tako bolje i tako je i učinila. Sve sam radio u dogovoru s njom, pričao je Medanić koji se u jednom trenutku i rasplakao tijekom iznošenja svoje obrane.

Pričao je i o stanu u Zadru kojeg je Slavica kupila za njega, jer se ona s ocem namjeravala preseliti u obnovljenu kuću na Ižu.

- Slavicu je željela kućicu, vrt, cvijeće, rekao je Šime i tu pustio suzu.
Stan u Zadru je kupila, nastavio je Medanić, zbog njega i on joj je uvijek bio na pameti.

- Krajem 2004. Slavica se preselila u Zadar, a ja sam se odlučio iz zatvora u Lepoglavi preseliti u Valturu. Što se tiče novca od prodaje, jednim dijelom Slavica je uredila stan u Zadru, a i meni je davala novac, oko 50 tisuća eura za moje potrebe, život, odjeću i sl. Uvijek sam joj govorio nađi si nekoga, živi s nekim, no ona je sanjala samo o Ižu.

- Nakon što se preselila u Zadar, Slavica mi je rekla da je upoznala neke ljude koji su bliski s predsjednikom Mesićem i da bi se moglo srediti da iziđem ranije iz zatvora. Rekao sam joj da to ne dolazi u obzir. Ionako sam regularno ubrzo trebao izići iz zatvora, a izišao sam 21. lipnja 2006. na uvjetni dopust, kazao je Medanić.

Svoju obranu Medanić nastavlja iznositi najvjerojatnije i sutra.