Osim poskoka i žutokruga koji naraste do 50 cm i obitava u istočnom dijelu NP ispod Svetog brda, tu su još i poluotrovnice crna krpa i zmajur koji obitava u južnom dijelu kod ulaza u Nacionalni park

Nedavni ugrizi zmija, na području Gračaca i Perušića, ponovno su aktualizirali ovu vrstu opasnosti s kojom se u ovo doba godine, susreću neoprezni izletnici i planinari, posebice u Nacionalnom parku Paklenica. Od ukupno 12 vrsta zmija koje su zabilježene na području NP Paklenica, svega dvije su otrovne i opasne za ljudski život. Riječ je o najljućoj zmiji Europe - poskoku i planinskom žutokrugu.

Prema riječima biologa i stručnog voditelja u NP Paklenica Gordana Lukača, zadnji ugriz dogodio se u na području NP-a još prije desetak godina, kad je češkog turistu ugrizao poskok. Razlog zašto ugriza nije bilo više možda se, kaže Lukač, krije u činjenici da NP Paklenicu godišnje posjetio oko 100.000 posjetitelja. Zmije zaziru od ljudi i povlače se podalje od glavnih, frkeventnih staza.

Dodiri sa zmijama događaju se uglavnom izvan glavnih planinskih staza, ili kad se planinari uhvate za granu na kojoj se vješto kamuflirana, odmara zmija. Također, ugrizi se događaju ako neoprezni šetači ugaze na zmiju.

Obje situacije nisu rijetke, ovih dana, upravo među beračima šparoga. Stoga se u planinu ne bi trebalo kretati u sandalama, kao što je to bio slučaj baš kod nesretnog češkog turiste, nego u čvrstim tenisicama, po mogućnosti pravim gležnjačama.

Osim poskoka i već spomenutog žutokruga koji naraste do 50 cm i obitava u istočnom dijelu NP ispod Svetog brda, tu su još i poluotrovnice crna krpa i zmajur koji obitava u južnom dijelu kod ulaza u Nacionalni park. Crna krpa ima otrovne tek zadnje zube, ali je vrlo agresivna te je ljudi nerijetko zamjenjuju s poskokom.

Inače, planinski žutokrug koji se nalazi u Crvenoj knjigi gmazova Hrvatske je zaštićena zmija u nas i u Europi, a poskok nije. Međutim, unutar NP-a sve su životinjske vrste zaštićene i za njihovo uništavanje plaćaju se visoke kazne.

U ovo doba, poskok se ujutro povlači u manje pristupačnen dijelove Velebita. Zna se odmarati uz vlažne predjele Male i Velike Paklenice te na Buljmi. U jesen, u rujnu i listopadu, poskok se zna odmarati na vrhovima grmlja, nekad i na samim granama stabla, što opet predstavlja opasnost za neoprezne.

Lukač je naglasio da se zmije ne smiju ubijati bez razloga jer su poglavito u ovo doba, vrlo važne za eko-sustav. Kako zima nije bila oštra, mnogo je glodavaca, ponajviše miševa, ali i bolesnih životinja kojima se zmije hrane i tako doprinose očuvanju ionako krhkog eko-sustava.